utorak, 3. svibnja 2011.

Promjene - jesam li spremna na njih?

Prihvaćam činjenicu da se ljudi mijenjaju. U većini slučajeva, čak i pozdravljam tako nešto. Kako nabijamo godine na leđa, tako mi nekako dođe normalno da ljudi mijenjaju svoje afinitete, želje, razmišljana - sve to postaje nekako zrelije, mudrije, profinjenije, odgovornije i pametnije. Barem ja zamišljam da bi tako trebalo biti. Da godine nose određenu zrelost. Ali što kada ljudi, osobito oni koje cijenite, podlegnu pod kotač promjena ali pritom ne postaju nimalo zreliji, mudriji, profinjeniji, odgovorniji ili pametniji? Nego baš sve ono što je suprotno tome? Budi li i u Vama to neku sjetu, da ne kažem i razočaranje?
Imam dragog prijatelja. Strašno mi je bitan, strašno Ga volim. On je uvijek bio jedna od onih osoba s kojom sam mogla pričati o svemu. Bio je načitan, obrazovan, svestran, nadasve šarmantan i karizmatičan. Godinama sam gledala kako se razvija u jednu apsolutno kompletnu osobu. Osobu s kojom je jednostavno užitak provoditi vrijeme. S kojom je užitak satima sjediti na kavi i raspravljati o stvarima koje nam život čine životom. Jednostavno, On je bio osoba od koje smo svi puno očekivali. Ali...
Dogodilo se neočekivano. Kako te stvari obično budu, upoznao je jednu djevojku. Bezglavo se zaljubio. Svi smo to prošli, On možda malo kasnije nego ostali ali nije za zamjeriti. Nije to bilo ono što se nije moglo očekivati. Ali ono što nas je sve, a mene ponajviše, izbacilo iz temelja je činjenica da se On PROMIJENIO. I to ne u onom smislu u kojem očekuješ da će se ljudi tih godina razvijati. Poprimio je sva obilježja svoje sadašnje djevojke. I, to sva ona loša obilježja. Psuje, razgovori sa njim svode se na činjenicu da nam prepričava što se trenutno događa u BB-u, nema više onih sati koji brzo prolaze i u kojima se dijele mišljenja, strahovi, planovi. Sada se sati provode u razgovorima i rečenicama koje neminovno počinju ''I tako smo K.&ja...'' pa niz odvratnih psovki (uh, kako ne volim ljude kojima je psovka svaka druga riječ!), pa onda opet ''I tako smo K.&ja...'' Gotovo sam zapanjeno pila svoju kavu prije par dana kada sam nakon dugog vremena sjedila s Njim na kavi i kada sam se pokušavala smijati onom o čemu On govori. Gledala sam časom Njega, časom njegovu K., na momente uopće ne primjećujući razliku između njih dvoje. On otvara usta, a ja čujem njene riječi jer stari On tako nešto nikada ne bi izgovorio. Čak bi se zajedno sa mnom, u ta stara vremena, potpuno sablaznio da čuje nekog tko priča na način na koji On priča sada. Očekivala sam da će ona poprimiti neke Njegove manire i načine jer rijetko se sreće takav muškarac kakav je On PRIJE bio. Ali nisam nikada očekivala da će mi samo sat vremena kave s Njim biti tlaka i živciranje. I da ću jedva dočekati trenutak da se dignem sa te stolice i da odjurim doma jer mi Njegovo društvo smeta. Jer me podsjeća na sve ono što kod ljudi ne volim, na sve ono što doprije nekog vremena ni On sam nije volio. Kako je došlo do toga, do takve promjene?
Možda sam u krivu. Neka mi netko kaže ako jesam. Ali teško se nosim sa činjenicom da netko sa gotovo 30godina za vratom, može voditi takve razgovore. Dali je On ikada bio onakav kakvim se prije predstavljao, prije nje? Ili je ovo zapravo Njegovo pravo JA, koje je tek sad isplivalo na površinu? Ne, odbijam u to vjerovati. To jednostavno nije moguće. To ne može biti moguće. A, ipak, tako je stvarno........
Da, ljudi se mijenjaju. Svakim danom, svakim trenutkom. Izabiru nove puteve. Izabiru ono u čemu će se osjećati najugodnije. To prihvaćam i to svakome dajem za pravo. Svi smo drugačiji. I On je izabrao svoj put. Put koji ja, kao njegova najbliža prijateljica, ne mogu prihvatiti. Put na kojem ja uz Njega kao takvog ne mogu biti. Na takvom putu za mene jednostavno nema mjesta. Barem ga ja ne vidim.
Pretjerujem li? Očekujem li previše? Ili su ipak neki ljudi osuđeni na to da uz nas budu privremeno? Do onog trenutka kada se ne odluče promijeniti? I kada ta promjena nas jednostavno ne istisne sa njihovog puta?

Broj komentara: 12:

  1. Najlakse je prepustiti se,stagnirati pa cak i promeniti se na gore,malo njih su zaista sposobni da rade na sebi u unapredjuju se.Ne preterujes ti nego logicno je da ti je tesko da se naviknes na novonastalu situaciju.Ali ipak mislim da se to desava mnogo cesce nego sto mislis

    OdgovoriIzbriši
  2. Mene je baš rastužio ovaj tvoj post i sjetila sam se nekih dragih ljudi s kojima sam nekad imala zajednički jezik, ali su nas i moje i njihove preobrazbe zauvijek razdvojile...
    Život je jednostavno takav i uči nas na grub način da je odrastanje proces koji traje vječno... ja sam u četrdesetima i još uvijek začuđeno gledam kako ljudi "evoluiraju" i u još zrelijim godinama, poprimaju karakteristike koje su toliko nesvojstvene njihovom starom "ja"...
    Želim ti od srca da tvome prijatelju ovo ipak bude privremena faza.. ako ne, imaš lijepe uspomene:))

    OdgovoriIzbriši
  3. Ne volim promjene,volim sve što mi je poznato,tada se osjećam sigurna i svoja. Slažem se sa Edom i ja sam poznavala ljude koji su se promijenili,postali su drugačiji,hladni,turobni,negativni,ljubomorni...Sa takvima jednostavno napravim rez i maknem ih iz svog života.
    Sasvim jednostavno i bezbolno,jel ako potraju u mojoj blizini postanu poput karijesa na zubu a to ne volim,zna biti bolno:)
    Pusa i bravo na odličnom i iskrenom postu.

    OdgovoriIzbriši
  4. Šta fali BB-u? Hahhahhaa.. šalim se. ;)

    Kužim šta hoćeš reći. Vjerujem kad je čovjek često (i dugo) s nekom osobom da počne poprimat njene osobine i obrnuto. To se jednostavno dogodi, ni ne primjetiš a do promjene je došlo. Ja mislim da tvoj prijatelj nije ni svjestan te promjene, ali da mu ukažeš na to vjerojatno bi se šokirao kad bi mu došlo do glave.

    Ako ti je bio stvarno tako dobar prijatelj, ja bi na tvom mjestu sjela sama na kavu s njim bez njegove K. i iskreno popričala s njim o onome što si primjetila i više ti ne paše. Ako je svjestan toga i to mu odgovara možda više to nije to. Ako ti ne možeš s čovjekom pričat kako si prije pričala i umara te njegovo društvo s vremenom će te to druženje prorijedit. Tako to ide, zato možda najbolje sjest s njim i popričat.

    OdgovoriIzbriši
  5. shit happens ;-)
    ako se tako drastično promijenio, znači da je ona puno jača osoba od njega i on se jednostavno izgubio... a možda se boji da joj se 'stari on' ne bi svidio?
    ali šteta, umjesto da stremimo onom 'na bolje' okrenemo se lakšem i manje napornom putu :-p

    OdgovoriIzbriši
  6. I meni se, kao i drugima, desila slična stvar i uvijek mi je teško čuti da ljudi dopuste sebi da zaborave ko su. Neminovno je da te svaka veza promijeni, logično da ni ja ni D. nismo isti, ali je jako bitno da osoba s kojom si POZITIVNO utiče na tebe. Ako se već mijenjaš, mijenjaj se nabolje, a vrlo lako je skrenuti s tog puta. Kao osoba koja vrlo cijeni prijateljstvo, i ne zaboravlja sve dobre stvari, često se razočaram kad vidim kako malo ljudima fali i kako lako zaborave sve dobro što si za njih uradio, i koliko puta si bio tu. I onda skreneš pažnju na to da ga djevojka ponižava u društvu, i ispadneš najgori na svijetu, i naravno, nemaš pojma šta je ljubav (ti u vezi 3 godine a on 3 mjeseca). Ako je to ljubav, onda i ne znam :)

    OdgovoriIzbriši
  7. dear, svrati na moj blog, tamo te čeka nagradica :-)

    OdgovoriIzbriši
  8. Djevojke moje, potpuno ste me oduševile sa svojim razmišljanjima. I napravile ste neke moje odluke puno lakšima za obaviti. I puuuno mi je lakše kad vidim da nisam usamljena u svojim monolozima i da nas ima još koje slično dišemo. Ljubim Vas sve!!! <3

    @NC - Hvalaaa ti, draga! :*

    OdgovoriIzbriši
  9. Nisi jedina, tako jeste, nazalost. ALi sve sto si rekla je u 99% tacno, opet nazalost. To sto ona nije pokupina njegove osobine je mozda zato sto je frigidna kucka (ju boze, ni ne znam devojku a tako pricam xD), ali to je to... Nemoj pokusavati da ga promenis, jer ces sjebati ono malo odnosa izmedju vas dvoje, ako ga ona vec nije okrenula... Nazalost ostalo ti je samo da cekas da se on opameti, a doci ce i to... ;)

    OdgovoriIzbriši
  10. Dragi Pavle, kao prvo, lijepo te je vidjeti ovdje. :) Čekati da se opameti? Misliš, čekati dok ga ona ne ostavi? Nekako sve više stavljam znak jednakosti između toga. :DD Imaš pravo s jedne strane, a s druge, ja k'o ja, morat ću prvo sve istrest iz sebe da mogu dalje mirno krenut. Vidjet ćemo. :)

    OdgovoriIzbriši
  11. Znam i za to, ni ja ne mogu da se strpim, ali budi spremna posledica... ;) Zelim srecu :)

    OdgovoriIzbriši
  12. Meni se desava slicna stvar, samo sto se doticni nije zaljubio nego je postao bezosecajan. I nemam pojma sta da radim.

    OdgovoriIzbriši