petak, 30. rujna 2011.

Ispravna priča.

''Pogledom me miluješ...''
Osjećala je blizinu njegovog lica i njegov dah na svojim usnama. Savila je pogled pred njegovim, odbijajući tako mogući napad. Tiho je zagrizla donju usnu, odavajući svoje kolebanje i borbu. Znala je da se mora oduprijeti ali samo nije znala kako.
''...k'o da me dodiruješ...''
Stisnuo je njene ruke u svojima, nježno je njišući u svom zagrljaju. Teško je disala ali znala je da njegove oči mora izbjeći. Činilo joj se da su sami, a istodobno, osjećala je njihovu kemiju po cijelom prostoru. Dali i drugi to primjećuju? Osjećala je njegov pogled na svom licu i na zlatnim uvojcima. Postajalo je sve teže.
''...i svaki put kao da je prvi...''
I bio je. Njihov prvi ples. Njegov prvi zagrljaj. Ukradeni pogled i zabranjeni dah. Ono s čime se borila mjesecima, sada je bilo ovdje, na dohvat srca ali znala je da nije u redu. Malo više ''u redu'' nego prije ali ipak sasvim pogrešno. Taj miris...
Odupri se! Odupri! Molim Vas, pokažite mi kako!
''...ja stalno mislim prestat će, iz čista mira nestat će al požuda ne prestaje...''
Željela je ovo svih ovih mjeseci. Njega. Ove emocije. I tisuću puta je zaboravljala, odustajala, prestajala ali i tisuće puta se vraćala. Njeno srce stanovalo je u njegovim očima. Njena duša spavala je u njegovom dahu. Svaki put kad bi se vraćala da ih pokupi, ostajala je ondje još više. Vezana poput one zlatne ptice podrezanih krila koja je već sasma navikla na okrutnosti svoje svakidašnjice. Gorko je uživala u ovim slatkim mukama, u njegovim požudnim očima. Željela je ovo. Njega. Ali znala je, mora biti jača, mora se istrgnuti. Mora se boriti. 
Prestat će, prestat će...
''...ti si mi u krvi...''
Bio je njena bolest. Ona bolest koja se teško dijagnosticira ali još teže liječi. Znala je da mora biti izliječena kako bi mogla preživjeti ali to nije i željela. Nije željela pustiti krv, svjesno riskirajući svoj kraj, ako bi to značilo da on više neće biti dio nje. Ovaj dio vječnosti zauvijek će biti upetljan u mreži njenog krvotoka. Ovaj tamni kut, ova sumaglica oko njenih očiju, njegova ruka na njenom licu, poznata melodija i dah njegovih usana. Upakirala je ovu ludost u najsjajnije boje i sve se činilo sasvim ispravno. Zabranjeno ga je voljela i... Znala je da njeno ispravno u najsjajnijim bojama nije i sasvim najtočnije i znala je... Znala je da mora i znala je kako ispravno zbilja zvuči. 
Tiho se odmakla, gotovo nježno i poput sjene, prošavši kroz sumaglicu emocija satkanu od najdublje čežnje. Nježno se udaljavala ostavljajući za sobom miris jasmina i prvih ruža. Ostavljajući za sobom oči pune kristalne rose.
Zabranjeno ju je volio i to je tada bilo sasvim dovoljno da postupi sasvim ispravno.

četvrtak, 29. rujna 2011.

Mijenjam se... Nije mi po volji ali mijenjam se...

Vratila sam se. Opet, nakon dugog ne-blogganja. Ali vratila sam se... Kako će dolaziti postovi, i ja ću Vama objašnjavati zašto sam se vratila. Zašto me nije bilo. I gdje sam bila. Dali će me odsad češće biti. I koliko češće. Nema tih riječi kojima bih sve svoje u proteklih mjesec-dva, mogla utrpati u jedan post. Ali, vratila sam se. Ovaj put za stvarno. For real.
Hvala Vama koji ste navraćali u ovu blogo-pustoš. I komentirali. Preko 11.000 posjeta - wow, impresivno već, hvala Vam. Radi Vas se vraćam; i ostajem, usput. 
Pitate se - mijenjam se? Mijenja se sve oko mene, moja svakodnevica i moja stvarnost. Život me dobrano ispljuskao proteklih dana i odlučio mi ''zabiberiti''. Šutnuti me nogom u guzicu i izbaciti iz kolotečine. Nije mi po volji... Ali, prihvaćam to. Prihvaćam sve novo što dolazi pa makar to i nije ono moje najsretnije. Ali više o svemu uskoro, dotad samo par hintova: novi početak, grad, novi pokušaji za novim mjestom pod Suncem. Hoću li biti sretnija, ispunjenija? Možda da, možda ne ali svakako ću naučiti kako brže odrasti. Uf, novine uvijek donose neizvjesnost. 
Danas sam ovdje samo u prolazu, da najavim povratak i nekako se opravdam. Do idućeg posta, a on će biti jako brzo, ljubim Vas sve! Sa porukom koja mi je jučer izmijenila svijet (a, i o tome uskoro): ''Dat će Bog...'' 
Kis, ljub!!!