srijeda, 16. veljače 2011.

Dobro jutro, tugo, di si bila ti do sad, ja te nisan vidi dugo kraj sebe...


















Tuga. Preplavila je cijelo moje biće. Ona tuga, od vrste najokrutnijih tuga svijeta, kod koje suze ne padaju i kod koje ne razbijaš stvari, ne vičeš, ne psuješ. Ona tuga koja čuči u nutrini tvoga bića i potiho te izjeda. Ona tuga od koje pogled otupljuje i oči ne plaču. Tuga od koje duša boli, a sam si njem na životnu neumitnost.
Voljela bih da mogu plakati, voljela bih da mogu vrištati i na taj način izderati svu svoju bol. Voljela bih da mogu porazbijati sve stvari oko sebe. Pokušavam ali glas se od mene ne otima... Voljela bih da se mogu popeti na vrh svoje zgrade i dugo vikati u vjetar i ovu dosadnu kišu. Ali ni glasak se od mene ne otima...
Ali, ništa mene ne može slomiti. Nitko mene ne može slomiti. I Vi koji ste to danas pokušali, samo da znate, nije Vam uspjelo i nikada Vam neće uspjeti. Povrijeđena jesam, bol mi je nanesena ali nisam slomljena. Presitne ste Vi duše da bi Vam to uspjelo. Proći će ovaj osjećaj gorčine, moja duša će ponovno uzletjeti, moja nutrina će večeras povrijeđeno ali ipak mirno zaspati. A, Vi, poštovani moji, Vi ste ti koji morate živjeti sami sa sobom i na kraju danu znam da nećete moći, tek tako, spokojno usnuti. Da malo citiram jednog velikog čovjeka: ''...a, danas svaki pojedinac ostaje sam, sa svojom vlastitom savješću i sa svojim strahom...'' - moja duša je povrijeđena, ali moja savjest je čista. Dali ćete na kraju dana, kad ostanete sami sa sobom, Vi moći kazati isto? Sumnjam...
Za kraj jedna prigodna pjesma za mene. Od sutra ću već biti bolje, obećajem!

Broj komentara: 7:

  1. znam o kakvoj tuzi je rec!Ta je stvarno najgora!

    OdgovoriIzbriši
  2. potpuno najgora... razarajuca :/

    OdgovoriIzbriši
  3. znam kako ti je... izlječi se muzikom i pusti sve u k**** :D imaš čistu savjest baš te briga :) Theme song! :*

    OdgovoriIzbriši
  4. Samo su te malo zagrebali,a ti se prepustila,sta ces da radis kad ogrebu.Razmisli,dal je bilo sta vredno tebe,sem smrti najmilijih,sve ostalo bi za tebe trebalo da bude decije obdaniste,vidi kakvu JACINU imas,nisi ni svesna nje,prelistaj samo svoj blog,pa mi se onda javi.Veeeeeliki ljubac

    OdgovoriIzbriši
  5. Hvala ti, mila, na ovom prekrasnom komentaru. Imaš potpuno pravo ali to je stvar koja me trenutno pogodila i uzdrmala, a sanjara nije teško izbaciti iz tračnica. Ali imaš pravo, morat ću samo više biti svjesna svoje unutarnje snage, samo je to ponekad jako teško.
    Kako god bilo, dobrodošla na moj blog, nadam se da ćeš ovdje uživati! :*

    OdgovoriIzbriši
  6. Uh ovakva tuga je najgora.. :(
    Znam kako je jer sam i sama bila masu puta u ovakvim situacijama kad bi najradije vrištala a ne mogu.. Nadam se da je već prošlo i se neće više pojavljivati :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Je, već je prošlo, trebalo se samo smirit i malo naspavat i prespavat i onda se sve nekako smirilo. :)

    OdgovoriIzbriši