srijeda, 22. veljače 2012.

100.-ti post iliti Zahvalna priča.

Kad započinješ sa novim stvarima u životu, obično počistiš dotadašnji nered i napraviš mjesta za nove stvari. Za nove početke. Pa udahneš punim plućima i zaroniš ispod učmale površine i shvatiš da si duboko živ i nevjerojatno spreman. Odjednom se pred tobom svemir krene rastvarati, pun boja, prilika i mogućnosti. Odjednom vidici postanu vidljiviji i vrlo jasni, sumaglica oko njih postaje sve rijeđa, a tvoje srce se otvara za te nove mogućnosti koje su još jučer bile nedosanjani snovi. A, danas... A, danas? Danas je to materijalizirana stvarnost, fizička realnost, vidljiv uspjeh.


Onda shvatiš da zbilja MOŽEŠ mijenjati svijet. Možeš biti inspiracija. Možeš biti promjena. Možeš biti snaga i sila koja ruši barijere oko sebe i oko drugih. Shvatiš da možeš biti razlog nečije sreće. Shvatiš da možeš biti sve što želiš i kako je sad ravno najtežem grijehu ako odustaneš. Ako uskratiš i sebi i drugome mogućnost da svijet bude bolji zbog vas. Zbog tebe. Shvatiš da MORAŠ.

Ponudite iskreno svoje srce i cijelog sebe i nećete požaliti. Shvatit ćete da vaša tuga ili vaša sreća više nije sama jer našao se netko na kog možeš nasloniti glavu. Shvatit ćete da vaša riječ ima toliko značenje, toliku snagu i da lako dopire, lako pada na tlo i lako se pretvara u najlijepši plod. Samo budite iskreni. Uvijek samo iskreni. Jedino iskreni. Ljudi nisu isključivo loši, naći će se netko ili više njih tko će u vama, u vašoj iskrenosti uživati. Netko koga ćete inspirirati. Netko kome ćete biti most do boljeg života. Samo budite iskreni. Kronično nam toga nedostaje. A, možemo to promijeniti. A, moramo to promijeniti. Promijenit ćemo to.


Toliko riječi, a možda bi bilo najbolje da sam samo rekla, HVALA. Hvala što se tu, što dolazite, što ostajete, što sam inspiracija, a ponekad i snaga. Znajte da je u ovom kutu svemira zauvijek ušuškano jedno rame na koje uvijek možete nasloniti glavu.

Broj komentara: 6: