utorak, 15. ožujka 2011.

U duhu Ljubavi.

''You will find as you look back upon your life that the moments when you have really lived are the moments when you have done things in the spirit of love.'' ( Henry Drummond)

Ljubav - riječ koju čujemo gotovo svakodnevno, a gotovo rijetko se netko od nas zapita što ona zbilja znači. Definicije me ne zanimaju, niti ikada jesu jer su prekrute i apsolutno neživotne. Ali što je za Vas Ljubav? Što je za mene Ljubav? Nije to još samo jedna u nizu izgovorenih riječi i bila bi sramota da je tako. Što je za mene Ljubav? Kako da je opišem? Dok razmišljam o tome kako da je opišem, nasumično mi na pamet padne stih jednog velikog umjetnika koji mi donekle razjašnjava stvari: ''...sto hiljada reči znam al jedna mi fali, da nju kako treba opišem...'' - ali samo donekle jer sam danas baš naumila opisati Ljubav. I što meni ona predstavlja.
Ljubav je za mene Sunce i miris pokošene trave, šum mora i miris borove šume, snaga valova i raspjevane ptice u rano proljeće. Ljubav su meni pružene ruke djeteta koje nježno pozivaju na zagrljaj, umiljato mače koje samozadovoljno prede u sigurnim rukama, osmijeh na licu moje bake kada joj zamiriše jutarnja kava koju joj donosim u krevet. Ljubav je fini muffin od borovnice. Ljubav je kada se kao dijete razveselim čokoladi od marcipana. Ljubav je kada me Dragi iznenadi i pokloni knjigu o kojoj dugo sanjam. Ljubav je kada dugo sjedim sa prijateljima na kavi i kada smijeh satima ne prestaje. Ljubav je svaki dan koji ja živim. Da, sad sam došla do svoje biti - Ljubav nije ograničena, sputana stvarnost, nije namijenjena samo određenim sretnicima i elitama, ne priznaje okvire ni zlatne kaveze. Ljubav je poput... Hmmm, s čime da je usporedim, a da ne umanjim njen značaj, snagu i veličinu?  Usudila bih se izreći, a ispravite me ako mislite da griješim, da je ljubav jako slična planinskome vjetru. Ponekad divlja, ponekad nježna i umirujuća, ponekad slobodna, ponekad neukrotiva ali ipak sveprisutna. U svijetu u kojem živimo takva Ljubav je sve više potrebna. I gotovo, ponovno iskušavam svoju hrabrost, tako nezamjetna.
Da, apsolutno bi bilo bezdušno strpati Ljubav u krute definicije jer ona toliko nadilazi  riječi da smatram da bi to bilo ravno najgorem zločinu. Iako sam se trudila, Ljubav nikada neću kako treba opisati. Jedino što mi ostaje da živim svoj život u skladu s njome i da činim stvari u njenom duhu. Tek tada ću moći reći da sam zbilja živjela i da sam zbilja Voljela.































source: www.weheartit.com

Broj komentara: 9:

  1. Hvala ti draga, puno mi to znači! :) :*

    OdgovoriIzbriši
  2. "...da je ljubav jako slična planinskome vjetru..." nisi mogla bolje reći!

    OdgovoriIzbriši
  3. a šta bi mi bili bez ljubavi?
    ... zvono koje zvoni ili praporac koji zveči...

    OdgovoriIzbriši
  4. @Maybe - znači pogodila sam s opisom? :)

    @NC - istina istina. :)

    @Jovana - hvala draga! :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Prekrasno napisano,ljubav je ono što nas pokreče i snaži!
    Pozdrav.

    OdgovoriIzbriši
  6. Hvala ti, Zondra! I dobrodošla! :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Slazem se, ne moze se staviti tako velika stvar u definiciju, cak se secam kako mi je bilo glupo kad sam ucila o ljubavi iz psihologije u gimnaziji :s

    OdgovoriIzbriši