ponedjeljak, 22. kolovoza 2011.

Osuđena na zavičaj.

Tiho udišući svježinu zraka, kutevi usana su titrali u osmijeh. Voljela je ovo mjesto svim srcem, a uživala u njemu cijelom dušom. Dražesno je okretala svoju lijepu glavu u svim smjerovima, nehotice se zaustavljajući na sitnim detaljima koje je samo zaljubljena duša mogla primjetiti i od njih stvoriti dotad neispričanu priču. Trava ukrašena rosnim suzama u kojima se nježno umiva mali, sivi vrabac, ne obazirući se na znatiželjne oči mlade djevojke. Redovi vinove loze sjajili su pod ranim Suncem, a grožđe se nemirno talasalo na tihim znacima vjetra. Komad plavog neba koji je spokojno natkrivao ovaj mali raj i čuvao ga od nemira. Raširila je ruke, kao da želi svom silinom zagrliti sve travke, svaku pticu, svaki trs, svaki grozd i ovaj komad plavetnila nad njima. Duša se lako napuni prirodom, tako lako u svemu uživa. Znala je - ovo je njen zavičaj. Njeno mjesto, njenih par minuta pod Suncem. Uživala je u tome sebično i samo onako kako ljudi srođeni sa svojim korijenima znaju uživati. Bila je ovdje rođena, onako usput i bez plana, i s tim, zauvijek osuđena na ovaj komad neba. Svuda je odlazila, a jedino se ovdje zauvijek vraćala. Ovdje se pronalazila, oduzimala, znala svaki šum i svaku sjenu, polagala bezuvjetno pravo na svježinu zraka i komad šume, na svaku izgovorenu misao i prešućenu riječ. Ovdje je, samo ovdje, ona bila ''JA'', za razliku od sve siline mjesta gdje je bila ''ONA''. Provincija je bila pečat koji je nosila na duši, s godinama sve ponosnije i provincija je bila njena osobna karta naspram drugih. Karta koja ju je označavala i bila njena mala etikteta ''Made in''.
Tiho je žmirnula prema Suncu, udišući zrak svog kraja, dok je nemarno koračala amo-tamo. Jer... Znala je! Znala je da će ovdje zauvijek ostati vezana, da joj duša nikada neće prestati puniti se ljepotom skrivenom u ovom zelenilu i znala je da može otići na kraj svijeta ali da će zauvijek znati pronaći taj komad plavog neba koji spokojno čuva njen zeleni raj. Samo mora skrenuti kod Velikog Oblaka desno i produžiti niz onaj put okružen mahovinom - da, istina je, rođena je ovdje slučajno i usput ali vraćala se s namjerom i svjesno, potpuno prihvaćajući činjenicu osuđenosti na zavičaj.



3 komentara:

  1. Slažem se, divno, predivno, uživala sam u čitanju!

    Pusa i lijep pozdrav:)

    OdgovoriIzbriši
  2. uf, napokon procitah sve :) like na sve, nadam se da ces opet pocet cesce pisat :)

    OdgovoriIzbriši