Valentinovo nam se bliži. Ja taj dan jednostavno volim. Iako nisam nikakav fan amerikanizacija, da ponovim već svoju nedavno izrečenu rečenicu, sviđa mi se taj ugođaj u gradu pred Valentinovo i na sam dan. Kud god dođem lijepa crvena srčeka i romantična glazbica - nekako se uvijek radi toga osjećam dobro. Sve je na koncu priče bolje od onog crnila i Halloweena, uh, taj ''praznik'' mi je toliko neshvatljiv. Pa neka je i to Valentinovo iskomercijalizirano do kraja, bar se jedan dan globalno slavi ljubav. Meni dosta. Sa Dragim već imam tradiciju za taj dan - prvo, papanje u nekom finom restoranu, a onda odemo još negdje na miru nas dvoje popiti kavicu i razmijeniti poklone. Volim te naše male tradicije, koje imamo za skoro svaki važniji događaj kroz godinu - Božić, Uskrs, Valentinovo, godišnjica veze, rođendani. Jednostavno, kakav god dan bio, ta valentinovska večer mi uvijek popravi raspoloženje i nakon nje se osjećam baš sretno. Trenutno smo još u dogovorima gdje ćemo otići na papanje, a za poklone smo se već, više-manje, dogovorili. Sjećate se popisa? ;) Meni stiže Zoya Roxy, tome se baš veselim, a i danas ću ga zamoliti i da poklonu pridoda i knjigu ''Žena Vremenskog Putnika'' koju već dugo dugo želim pročitati. Ja se još doduše dvoumim kaj da njemu uzmem - prva solucija su nove hi-fi slušalice, a druga mjesečna pretplata za teretanu. Još ću malo ovih dana promozgati, pa onda i odlučiti i krenuti u nabavu. A restorani? Hmmm, iako oboje jako volim kinesku kuhinju, pomalo smo je se već zasitili, pa ćemo ove godine malo promijeniti rutinu. Naravno, napisati ću ja o našoj večeri opsežnu recenziju jer smo i Dragi i ja po to pitanju jako slični - dali je na nekom eventu bilo dobro, oboje ocjenjujemo po tome dali smo se tamo dobro najeli. Oh yeah, hrana, ftw! Bit će još riječi na mom blogu o Valentinovu, taj dan me jednostavno čini hiperaktivnom i sretnom.
Danas sam čak gledala i rukomet, prvu tekmu a ovom prvenstvu i drago mi je da su dečki razbili gaučose. Možda bih trebala počet pratiti malo više, obično kad ja gledam pobjeđuju. Ipak, za mene je trenutni sportski heroj Hrvatske definitivno Ivica Kostelić, tako da rukomet slabo doživljavam, a i smeta me ta histerija i presing stvoren oko te repke jednostavno frustrira i ljuti. Ali zato me Ivica iz utrke u utrku jednostavno oduševljava i gledam svaku utrku sa jednostavnim oduševljenjem i pozitivnom tremom. Gotovo kao da se radi o mojem uspjehu kad god se taj dečko popne na postolje i ostvari dobar rezultat. Sutra slalom i rasplet kombinacije - jedva čekam, pa makar to značilo i ranije ustajanje. Go Ivica, go go go!!!
Nemam baš prevelike inspiracije danas, napisala sam kaj sam napisati morala pa Vas za ovaj post sve lijepo pozdravljam! Koja su Vaša razmišljanja o Valentinovu, volite ga ili ipak ne? Pratite li rukomet ili skijanje ili možda oboje?
Ljubim Vas sve, do idućeg čitanja!
Meni Valentinovo ne smeta, ali i nije da ga nešto posebno slavim. Draže mi je kad me dragi iznenadi s nekom sitnicom na neki obični dan.. to me više razveseli jer se tome ne nadam pa makar to bila moja najdraža čokolada.
OdgovoriIzbrišiIvica je ove sezone genijalan. ne prestaje me oduševljavat!!!
Rukometaši.. hm.. ove godine uopće nemam osjećaj da je SP pa sam eto današnju tekmu preskočila jer nisam imala pojma da je na rasporedu.. da je mm doma znla bi sigurno.. hehe..
ja sam totalno off oba dvije teme jer sport baš i ne pratim (samo rezulate) a Valentinovo hm... Ajmo reć da se ove godine nakon 5 g nemam čemu veselit, ali neka drugi uživaju. :D
OdgovoriIzbriši@Lalica - da, i danas ćemo žustro navijati za Ivicu. :) Za rukomet e slažem, ja sam jučer slučajno naletjela na tekmu i pogledala, inače baš nemam neki osjećaj da se igra SP.
OdgovoriIzbriši@Đinđe - skroz te razumijem, vjerujem da nije to baš jednostavno ali vjerujem isto tako da će iduće godine biti bolje. ;)
Ja sam, doduše, kad sam bila single (a, to već dugo nisam) sama sebe znala razveseliti sitnicom za Valentinovo. Nije isti učinak, naravno, ali meni je pomoglo. I bar znaš da nećeš fulati s poklonom. ;))