Sjećanje na Ally McBeal.

Moja draga Đinđe me baš danas podsjetila na jednu od mojih najomiljenijih serija svih vremena, ''Ally McBeal'' i hvala joj na tome. Baš ću si danas ponovno pustiti par epizoda jer me ništa ne može nasmijati i opustiti više od mog alter-ega, neurotične, zbunjene i pomalo lude pravnice. Prošle godine sam imala period kada sam svaku večer gledala (po enti put) nastavke prve i druge sezone (iako je treća uvjerljivo najjača) i potom satima razmišljala o tamo izrečenim stvarima. Uvijek je bila ''ta'' jedna rečenica po epizodi nad kojom sam mogla satima promišljati i zabavljati se s njom. ''Ally'' je serija koju volite ili ne volite, nema sredine. A, ja ne da je volim, nego obožavam jer se sa tisuću detalja u njoj mogu poistovjetiti. Svaki citat kod mene ima težinu, svaku pjesmu od predrage mi Vonde mogu primijeniti u svom životu. I oduvijek sam htjela biti baš kao Ally, što sličnija njoj, iako i bez mog nastojanja imamo tisuće stvari koje nas povezuju. Ok, možda ja ne viđam uokolo po gradu dijete koje pleše i ne pokušavam ga gađati svim mogućim predmetima. Ali, i ja imam svog Billya, i ja pričam sama sa sobom i sa svojim imaginarnim ljudima, čudna sam, plešem, pjevam i pravnica sam. Dobro, ne još ali uskoro. Nadajmo se.

Cijela ta priča između Billya i Ally mi je možda i najljubavnija i najromantičnija od svih najljubavnijih priča na svijetu i tisuće sam suza proplakala kad po enti put gledam zadnju Billijevu završnu riječ, kako u sekundi pada mrtav usred sudnice i kako ga Ally bezuspješno pokušava oživjeti, dok Vonda u pozadini pjeva jednu od mojih najdražih pjesama svih vremena ''You belong to me''. Da, možda se ja previše uživljujem u samu seriju, ali tako Ally i Billy, kao najsavršeniji ljubavni par ikada, djeluju na mene. I upravo su njih dvoje izrekli, za mene, najljubavnije dvije rečenice koje sam ikada čula i koje iskreno poistovjećujem sa onom pravom, svetom, vječnom i iskonskom ljubavlju. A one glase:

''ALLY: You loved me.

BILLY: Yeah. That's the truth. So much that sometimes, when we were apart, we used to keep an open phone line at night so while sleeping I could listen to your breath.''

Uhhh, i sada se ježim tih riječi, ali onom pozitivnom jezom. Čudna biljka, da da, jesam, znam, priznajem.

Iako volim mnogo serija i mnogo ih pratim ''Ally'' će uvijek zauzimati posebno mjesto u mom srcu i uvijek ću se iznova vraćati tim mahom čudnim ali uvijek raspjevanim likovima i nekim nezaboravnim scenama i citatima i uvijek ću se osjećati ne kao običan pratitelj te serije, već kao dio te lude ekipe. I iskreno sumnjam da će me više ijedna serija toliko tjerati na histeričan smijeh, iskrene suze i na ples kad god čujem Barrya Whitea, i da ću ikada više moći prestati čuti zvona prije svakog ispita ili bilokoje druge stresne situacije.

Ljubim Vas sve!