Dali vjerujem? Zašto vjerujem? Mislim da su to najgluplja pitanja koja mi netko može postaviti. Da. Vjerujem. Točka. A, zašto? A, zato. Točka. Ali svejedno me gotovo na dnevnoj bazi masa ljudi smara sa tim pitanjima. Kao, nije im jasno. Kako, zašto, zbog čega. Često puta ne znam što da im odgovorim, često puta mi se i neda. Općenito ne volim kad me netko pita zašto nešto volim, ne volim, trebam, ne trebam, želim, ne želim... Pa zato jer sam osoba, očito drugačija od drugih i imam pravo na svoju osobnost i na svoje volim i ne volim liste, pravo na svoja uvjerenja i razmišljanja. Uvijek se sjetim jednog, inače jako dragog, prijatelja kada mi je na prvoj kavi usput spočitnuo jednu rečenicu koja me i dan danas uspije uzrujati: ''Kako si jedna buduća intelektualka može dozvoliti jedno takvo nazadno razmišljanje?'' Hello, momak, dođi da te našamaram sad i odmah, koji klinac se s tobom dešava - to mi se taj tren vrmzalo po glavi. Ali ostala sam prilično kul i tek mirno odvratila: ''A, kako si jedan budući intelektualac može dozvoliti da nekog radi drugačijih stavova smatra nazadnim?'' Naravno, ostao je bez teksta, takvo nešto nije očekivao, a nakon toga je naš odnos krenuo (uglavnom) uzlaznom putanjom.
Ali da se vratim na primarnu temu ovog posta - zašto vjerujem u muško-ženska prijateljstva? Iz puno razloga. Muškarci, bar oni s kojima ne hodate ili ne dijelite zajednički (intimni) život, rijetko kompliciraju. Na svako otvoreno pitanje odgovaraju jednako otvorenim odgovorom. Rijetko kod njih susrećem histeriziranje. Stvari sagledavaju prilično crno-bijelo. Općenito sam osoba koja voli (konstruktivne) kritike i smetaju me oni razgovori kad se žene jedne drugoj obraćaju kao da imaju 12 godina: ''Kokice, mišice, bubice, ljubice, najdivnija si mi, ti si moja kraljica, carica'' - oh, come on, get serious. Da se razumijemo, ne volim ni parove koji tako razgovaraju, svaki put kad tako nešto čujem dođe mi da se ozlijedim. Zar je tako teško pričati NORMALNO, bez oponašanja dječjih i životinjskih glasova i bez tog nakaradnog tepanja? Anyway, upoznala sam jako malo djevojaka s kojima se mogu složiti i većinu njih upoznajem preko ovog bloga. Moj ne-cyber život većinom sastavljaju muškarci. Već sam spominjala Reta, kao jednog od mojih najdražih prijatelja. Odličan omjer sličnosti i različitosti nas čine jako dobrim prijateljima. Znam kad odem s njim na kavu da mogu biti to što jesam, bez straha od osuđivanja, da ćemo većinu vremena provest cereći se najglupljim mogućim stvarima, međusobnim prcanjem (koja je fina riječ za to?) bez da se itko uvrijedi. A, opet volim način na koji on pristupa mojim problemima - realno sagleda situaciju i onda mi jasno, crno-bijelo, bez sustezanja da svoje mišljenje i pokoji savjet. Vrlo jednostavno. I ne, nema nikakve seksualne napetosti, kako protivnici različito-spolnih prijateljstva to prezentiraju. Kao, uvijek jedna strana želi više. Ma joj, te spike ostavi za nekog tko će ih progutati, kod mene ne pale. Po toj logici, svi moji muški frendovi, a ima ih stvarno dosta, žele nešto više sa mnom jer, u to budite sigurni, ja ne želim ništa ni sa jednim od njih. Budimo realni, dobro znam da nisam Top Model i da je takvo razmišljanje jednostavno, kako da to kažem na fin način, hmmm, pa, retardirano!!! Oprostite, nisam uspjela naći finiji način izražavanja za takve nebuloze.
Doduše... Daleko od toga da ne bih voljela imati koju pravu žensku prijateljicu. Osobu od povjerenja. Mnogo puta mi dođe da se rasplačem kad vidim vani ta ženska okupljanja, hihotanje, prepričavanje raznoraznih dogodovština, njihove girls night out-ove. A, opet, kad se i sa jednom ženskom osobom uspijem donekle zbližiti, ipak dođe onaj određeni moment kad se One naljute na neku moju opservaciju. Nisam naučena govoriti stvari koje ne mislim i mislim da je temelj svakog zdravog odnosa otvorena i iskrena komunikacija, a kod mnogih ljudi to ne pali. Osobito kod ženskog roda. Ja stvarno ne znam jeli u meni problem i mom otvorenom pristupu ljudima i ''what u see is what u get'' stavu ili ipak, koliko god dobro biram muške prijatelje, toliko sam kronično loša u biranju ženskih? Dobro, da sad pretjerano ne fataliziram, u zadnje vrijeme počela sam sa dva vrlo perspektivna žensko-ženska odnosa i u njih polažem puno (ali puno!) nade. Možda mi se kozmos smiluje i iz toga uspijem izvući maksimum. Oke, ovo sad zvuči kao da biram poslovnog suradnika, što je definitivno znak da sam se razvukla na sve strane i gubim bit.
Dakle, da što jednostavnije odgovorim na pitanje postavljeno u naslovu: vjerujem zato jer zadnjih 6 godina ne znam za drugačiji vid prijateljstva. Ne zato jer mrzim žene i ne mogu podnijeti njihovo društvo. Nego jednostavno jer ih nema. Simple as that.
Dakle, da što jednostavnije odgovorim na pitanje postavljeno u naslovu: vjerujem zato jer zadnjih 6 godina ne znam za drugačiji vid prijateljstva. Ne zato jer mrzim žene i ne mogu podnijeti njihovo društvo. Nego jednostavno jer ih nema. Simple as that.
izvor slika: www.weheartit.com
Hahaha, jel to nešto u ima u zraku na fakultetskim hodnicima? :D Jer skroz sam se našla u ovom tekstu! Kad nemaš naviku za svaku sitnicu kukat na prijateljičinom ramenu (a masa ljudi je takva), onda ispada da su većina tih tzv. pravih prijateljica emocionalni vampiri, koji s tobom uvijek dijele ono loše, a u vlastitoj sreći uživaju same. :)) Nemam najbolju prijateljicu, ali prijatelja imam, i ne bih ga mijenjala ni za jednu ženu. To što mi zna reć danas si mi baš lijepa, frizura ti je super i tom slično ne smatram nikakvim izrazima iskazivanja osjećaja s njegove strane,nego iskrenošću, jer ja sam u svojoj vezi on ima svoje ljubavne probleme koje rješavamo zajedno. A to što je nekom sa strane to čudno, njegov je problem, jer možda se ne bi trebao brinut oko toga kako mi uspijevamo održat tako normalan prijateljski odnos, nego što je konkretno s njim da on sam to nije u stanju pa reagira tako kako reagira. :))
OdgovoriIzbrišiimam dvije frendice, jednu vučem još iz osnovne škole, odrasle smo u istoj zgradi, drugu iz srednje... ostale su se izgubile putem...
OdgovoriIzbrišikad sam bila cura imala sam većinu muških prijatelja, zato te razumijem - iskreniji su i puno jednostavniji od žena i premda su se ta prijateljstva s godinama i ozbiljnim vezama razvodnila još uvijek mi se srce smije kad sretnem nekog od njih... za razliku od bivših 'prijateljica' iza kojih je ostao gorak okus falšeg prijateljstva
imala sam i negativno iskustvo s muškim frendom, nakog godina prijateljevanja došao mi je jednu noć pijan lupati po prozorima uvjeren da je skužio kako je čitavo vrijeme zaljubljen u mene... i onda se našao strašno uvrijeđen jer ja nisam osjećala isto :-p
joooj i ja mrzim one ljube moja, draga moja, vodimo se pod ruku, pisamo zajedno (da prostite)... i budimo realni, muski nikad nece bit kucke kao mi (da i ja i vi), sve smo mi nekad uzasne, grozne, cesto i bez pravog razloga (hvala Bogu imamo PMS da ga okrivimo za to):)
OdgovoriIzbrišii cak kao i bivsi prijatelji su bolji jer ako s zenskom prestanes bit dobra, vjeruj da ce svojim novim prijateljicama ispricat sve sto si joj rekla u povjerenju, a musko-pa zaboravit ce sve to
Odličan članak i promišljanje o uvijek neiscrpnoj temi!
OdgovoriIzbrišiJa ne vjerujem u ženska prijateljstva, više ne. Što se tiće relacija (muško-žensko) prijateljstvo mislim da je ono moguće,puno je zdravije, iskrenije... Nemam najbolju prijateljicu, jednostavno mi ne treba:)
To shvatiš sa godinama i iskustvom. Dovoljan mi je suprug, moje kćeri i tu i tamo kavica ili ugodan telefonski razgovor sa curama sa kojima sam ostala u kontaktu.
Žena je ženi vuk, to je moje iskreno mišljenje:)
Pusa i hvala na odličnom i iskrenom promišljanju ove teme.
Slažem se sa tobom :) dobra tema za pisanje :)
OdgovoriIzbrišiAjme Simply pa ti baš čovjeka navodiš na razmišljanje. :) Ja to ne gledam više po spolovima. Nekad jesam, dok mi se nije obilo u glavu. U mojoj sredini, (a ja sam pubertet provela uglavnom s dečkima i to sama s njima izlazila) uopće nemogu podvući crtu. Naime s godinma sam saznala da je moje muško društvo veći babinjak i tračeraj od ikojeg ženkog (koliko god to ludo zvučalo). Stvar je u tome što od žene očekuješ da će se tako ponašat, ali kad jedan muški primjerak (ili više) počne s tim dođe ti da povračaš. Lijepo što imaš normalnog prijatelja, e danas je rijetko imat dobrog prijatelja - bio muško ili žensko.
OdgovoriIzbrišiP.S.
Kokica moja najdraža! (a iza leđa - koja krava) Haha ah te ženske spike, tjeraju me na češći posjet WC-u. :D
@Lilly - možda bih se ti i ja trebale počet više družit i u stvarnom životu? :DD
OdgovoriIzbriši@NC - slažem se, imala sam i ja slična iskustva sa muškim ''frendovima'' - ali to mi daje podstreh za jedan novi članak: što kad prijateljske emocije prerastu u ljubav? :)
@anamy - ne mogu se više složiti s ovim napisanim, potpuno si u pravu! :)
@Zondra - to je to! ;)
@Daša - nesicrpan izvor inspiracije, bar kod mene. :)
@Đinđe - niti ja gledam po spolovima ali činjenica je da bolje funkcioniram sa muškom ekipom koja me čak od milja prozvala ''frende'' - ima li veće satisfakcije? :DD
Hmmmm -stvarno top tema dana !!!! Ali, kod svakog je drugačije -svi smo mi imali i pozitivna i negativna iskustva i sa ženskim i muškim prijateljima. Ja, nekako vjerujem i u žensko-ženska i u muško-ženska prijateljstva. Mislim da nema veze sa spolovima, samo s iskrenošću.
OdgovoriIzbrišiJa imam 3 najbolje prije (ženske), dobre smo još od vrtića. A muški prijatelji su se nam se malo pogubili -fizički (žene prijatelja su uvijek ljubomornije od muževa prijateljica) ali i kad ih vidim nakon par godina - 'kao da je prošlo par dana.
Prvi put sam na tvom blogu i sviđa mi se :D
OdgovoriIzbrišiA post je odličan. U potpunosti se slažem s tobom u svemu što se napisala i totalno te kužim :)
@Tina - hvala ti na followu, uzvratila sam jednakom mjerom i nadam se da će ti se sviđat boravak na mom blogu, pusa!!! :*
OdgovoriIzbriši