Samo da rata ne bude!

''Samo da rata ne bude. Ludila među ljudima. Lude nam nude zablude, plaše nas raznim čudima. I svakoj bajci naude. Da rata ne bude.'' (Đorđe Balašević)

Nisam odviše strašljiva osoba i od malo čega u životu imam fobije. Ali, ako ipak postoji jedna stvar koja me plaši i pričinjava bol, onda je to svakako rat i sve ono grozno što on nosi sa sobom. Iskreno priznajem, plašim se tih situacija kada (dotad!) normalni ljudi pomahnitaju i primaju se oružja kao da su igračke. Plašim se tih pogleda koji marširaju sa oružjem u rukama, ravno u smrt. Kada mi netko spomene ''rat'' dođe mi da se ukopam negdje duboko, u nijemu tišinu i u tišini čekam da me jeza prođe. 

Plašim se i da nas, mene, ne uvuku u to svoje ludilo. Jeza me prolazi kada čitam vijesti kako se u rat olako ulazi. Ne razmišljajući o posljedicama. Jer ne vjerujem u priče da to rade u našem interesu. Kome bi, pobogu, rat mogao biti u interesu? Čemu sve to? Ne želim njihove interese, njihova vjerovanja, njihove načine i razloge. Jer im ne vjerujem. Jer se plašim takvih ljudi koji olako ulaze u rat i dižu oružje jedni na druge. Jer me hvata jeza pri pogledu na budućnost s takvim ljudima. Koji ne prezaju ni pred čim. Ljudi koji tako s lakoćom uvlače ovaj Svijet u nova krvoprolića. I plašim se još jedne stvari. Plašim se da to sve skupa neće samo tako završiti. Krv na krv, suza na suzu - ima li tu blagoslova?

Ne, ne nudite mi svoje razloge - ja ih ne želim. Kao što ne želim ni taj Vaš rat. Ni Vaša pravila. Ni novi i bolji svijet koji mi nudite. Meni ovaj moj čisto odgovara. A, plašim se da ste na dobrom putu da mi ga uništite.

Poštedite me svojih mišljenja. Što ste dalje od mene, moje obitelji, moje zemlje i ljudi koje volim, meni će biti bolje. Nama će biti bolje. Jer ako ste spremni u krvoproliće ući kao da ulazite na bezbrižni koncert, ne želim niti pomišljati na kakve gadosti ste još spremni. Plašim se Vaših gadosti.

Želim živjeti u svom Svijetu, koji je tako daleko od idealnog ali još dalje od Vašeg ''boljeg'' svijeta. Da je bolji ne bi se stvarao oružjem i krvlju već samo i jedino ljubavlju. Želim živjeti u miru, u ljubavi, želim slaviti svoj Život, ovaj Svijet i svog Boga, a ne Vaše oružje i Vaše granate i prolivenu krv nevinih. Oh, Vi moćnici, okanite me se jer ja nisam spremna na Vas i na Vaša pravila i na Vaše interese! Ponavljam, želim ljubav, sreću, vjeru i blagoslov, a prilično sam sigurna da mi Vi to ne možete dati. Okanite me se, molim Vas!