Odrasla sam.

Postoje one noći kada nisi sav svoj i kada si dovoljno lud da vrištiš i iskačeš iz kože i smiješ se sam sebi i svima ostalima koji te ne razumiju. Postoje te noći kada nesvjesno udaraš po slovima tastature i pišeš onaj trenutni tok misli koji te preplavljuje, makar znaš da to nikakvog smisla nema. U tim noćima sve je dopušteno jer si onako, potiho rečeno, malo lud i sve besmisleno dobiva smisao i sve ludo postaje sasvim normalno. 

Rijetko se događa takav trenutak da čuješ riječi za kojima čezneš cijeli život i onda ih olako odbaciš jer si predugo čekao i baš ove noći ti te riječi više ne trebaju. Čudni su ti sitni noćni sati kada si dopuštaš da odbaciš možda najveću avanturu svog života jer ti si baš večeras tako hoće i jer si tvrdoglavo glup, a zapravo sasvim priseban. Avanture - pif, tko ih treba više. Iako za njima trčiš cijeli život, baš večeras ti odgovara učmala pasivnost tvoje sadašnjice. Baš večeras ti odgovara sve ono staro, sve ono nevjerojatno dosadno, sve ono što čeznutljivo želiš promijeniti - baš večeras to grliš cijelim svojim bićem i ljubiš cijelim žarom. Bit će ti žao, sutra ili jednom, nije ni sasvim bitno. Bit će ti žao što nisi pristao na ludost koja je večeras sasvim normalno stanje. Bit će ti žao što večeras nisi rekao DA i napravio ono za čim čezneš. Makar je to sasvim pogrešno i nepotrebno, sasvim opasno izazivajuće. Večeras, baš večeras, je jedna od onih noći kad si sasvim lud i rastrojen i ne sasvim svoj i baš si večeras odlučio postupati kako treba i baš si večeras odlučio odbaciti avanturu radi sigurnosti i radi učmale sadašnjice.  

Postoje te noći, danas je jedna od njih. Čula sam što sam imala, što sam čekala, čula sam to i dokazala sve teorije ali hvala lijepo - idem dalje. Čula sam što sam trebala ali to ne znači da to prihvaćam. Možda ste zakasnili? Možda. Možda me strah? Možda.  Možda ću požaliti? Možda. Ali ipak ću dobiti nemjerljivu satisfakciju - postupila sam rastrojeno, ludo i pomalo glupo ali ipak, ispravno. Pif, tko bi rekao da ću se ikad hvaliti s tim da sam postupila ispravno? I da sam se odrekla nepromišljene avanture? Jesam li poludjela? Moguće ali ipak, ja bih rekla da sam samo malo odrasla.

Bit će mi žao - sutra ili jednom - bit će mi žao što cijeli život nisam postupala ispravno i što nisam imala više tih rastrojenih noći kada čujem ono za čim čeznem ali ipak ostajem prisebno svoja, odbacujem avanturu i pristajem na normalni tijek života. Tko bi rekao da taj trenutak može donijeti toliko olakšanje. Odrasla sam. I to mi se sviđa.