Koga eliminirati - ljude ili njihove štetne radnje?

Već dva dana vršim razgovore sa svojim Dragim o toj temi - dali u životu treba eliminirati štetne ljude ili njihove štetne radnje i štetne posljedice tih radnji. Kad kažem eliminirati, naravno, ne mislim da ih treba smaknuti, nego jednostavno, dali ih treba maknuti iz naših života. I dok je moj Dragi zagovornik ideje da treba eliminirati ljude, a na njihove ''gluposti'' se treba naviknuti jer je sve to sastavni dio života, ja osobno zagovaram potpuno drugačije stajalište. Naime, moj osobni stav je taj da je najlakše napraviti to da izrežeš nekoga iz svojeg života. Cik-cak i nema ga više. Da, to je najlakše. Ali uvijek sam bila osoba koja se otvoreno suočavala sa svakim problemom koji mi je dolazio i nikad rješavanje istog nisam ostavljala za sutra. Ista je stvar i sa ljudima. Nakon što sam prekinula sa bivšim dečkom, sama sam sebi obećala da više nikad neću nikome šutjeti ako on svojim postupcima mene izravno ''ubija''. Najlakše je nekog izrezati ali to nikako nije rješenje. Treba svakom problemu, svakoj negativnoj posljedici nečijeg negativnog ponašanja izravno i hrabro pogledati u oči. Suočiti se s tim i svima jasno dati do znanja da sa tobom nema šale. Da, nisi budala koju će svatko vrtjeti oko malog prsta kako njemu odgovara, da nisi ti na kraju krajeva osoba koja na sve pristaje i s kojom je lako manipulirati. Moj Dragi je baš takav kakva ja nikad ne bih željela biti. Ima potrebu da ga svi vole, da se nikad nikome ne zamjera i da uvijek radi ono što se od njega očekuje. I nikad se ne suočava otvoreno s problemima koji mu dolaze. A zašto? Zato jer je lakše samo smanjiti kontakte s osobama koji mu te probleme prouzrokuju, nego da se otvoreno o tim problemima razgovara i da svakoga postavi na njegovo, odgovarajuće mjesto. I da, to me izluđuje. Jer ja ću prva reći kada me nešto smeta, kada mi nečije ponašanje smeta, kad mislim da se netko ponaša kao neodgojeni idiot, ma tko ta osoba bila - moja mama, njegova mama, tata, brat, sestra, frendovi... Težim putem sam naučila da jednostavno ne možeš uvijek svima udovoljiti jer ma koliko se trudio, uvijek će se naći oni koji će biti nezadovoljni i koji će sav tvoj trud i želju uspjeti poniziti. Dobro znam da sam radi takvog stava nemalo puta proglašena ''otrovom'' ili ''kučkom'' ali sve manje mi je radi toga žao. Jer sam isto tako nemali broj puta tim stavom zaštitila ljude do kojih mi je stalo, a i sebe samu. Pokušavam takvo razmišljanje prenijeti na svog Dragog ali to i nije najjednostavnija misija. Ali ustrajat ću u tome, pod bilo koju cijenu jer neću dozvoliti da ga itko drugi uništava, a da on pasivno promatra i ne djeluje samo iz razloga da se svima svidi. Borba traje, dosta sam toga već postigla, ali ja nikad ne stajem na pola obavljena posla.

Zaključak svega ovoga je: nikada, iz vlastite dobrobiti, nemojte popuštati ''zlim'' ljudima iz straha od suočavanja sa njima. Nemojte ih eliminirati iz svojih života ali srežite im krila, vežite im jezike da njihov otrov ne može doprijeti do vas. Uvijek budite korak ispred njih. Uvijek budite bolji. Pošteniji. Spremni na fer igru. Jer davno sam pročitala jednu mudrost: ''Nije toliko opasna mržnja vaših neprijatelja, koliko njihovo prijateljstvo.'' Zapamtite, ljudi koji vas ponižavaju nisu vam prijatelji ali nemojte ih eliminirati, lakše ih je držati na oku i predvidjeti njihove radnje dok znate gdje su i što rade. Znam da se mnogi neće složiti sa mnom ali ja govorim iz iskustva... Svima ostalima ostavljam na volju da sami rješavaju takve situacije. Ovo je tek moj savjet. I zapamtite: keep your friends close, but your enemies even closer.

Ljubim Vas sve!