Nedostajanje...

Dok kapi kiše nesmiljeno udaraju po asfaltu, stvarajući najnoviju simfoniju sjete i tuge, nostalgije i bluesa, prizivajući jesen u njenom najraskošnijem izdanju, malo tko se može oduprijeti i ne izgubiti pogled na toj raskoši kristala, koji prekrivaju Grad. Malo koga ne obuzima sjeta i tuga, nostalgija i blues, žal za danima koji neminovno prolaze i nedostajanje. Eh da, nedostajanje. Ono nedostajanje, kad nam se već iščezli horizonti ponovno približavaju, kad nam otimaju zrak, stvaraju pritisak prožet uspomenama, kad počinju pucati dotad neraskidivi mostovi između prošlosti i sadašnjosti. Pa se svi dani isprepletu u jedan vihor emocija, pa malo grize, pa malo boli, nanosi nove ožiljke, ostvara stare rane. Nedostajanje...

Nedostaju mi... Oni dani, povrijeđeni do srži, ranjeni do boli, zbunjeni i porušeni. Dani kad se činilo da izlaza nema, osim onog ušuškanog kraja svijeta, gdje smo postavili svoje zadnje granice sigurnosti, na njegovom ramenu, rukom oko ramena, bez lažne sućuti, bez prijetvorne ljubavi. Samo sirova Ljubav, neizbrušena, ali ipak veličanstvenog sjaja, radi svoje iskrene prirode. Oni dani kada ne dobijete riječi ''Drži se'' ili ''Bit će sve u redu'', oh ne, nikako. Samo iskrenost, sva surovost istine. ''Glupačo jedna, dal tebi ovo sve treba'' trenutak. Hah, pomislio bi čovjek da sam mazohist kad toliko čeznem za tim bolnim danima, ali nedostaju mi ti bolni trenutci jer sam baš tada, po prvi put osjetila kolika je stvarna moć beskompromisnog prijateljstva.

Nedostaje mi dan kad su mi porušili svijet i jedan period života, a kad sam utjehu ponovno pronašla u tim istim rukama s granica sigurnosti, kad sam ponovno pronašla tišinu potpore u tom istom pogledu. Kad su rane toliko krvarile da se riskirala smrt. A, možda i neoprezno priželjkivala. Nitko drugi, samo on, u tom metežu podmetnuo je leđa i uhvatio me u slobodnom padu prema središtu i dnu zemlje, s kojeg povratka više nema. 

Nedostaje mi ono besciljno i beskonačno, pomalo neodgovorno, pričanje u u prazno, s pogledom na moj najdraži Grad. Oni dani u kojima mladost tako bezbrižno vodi glavnu riječ, u kojima je osmijeh glavni motor. Planiranja, sanjarenja, vrištanja i ostale banalnosti, koje naučite cijeniti tek kada im intenzitet oslabi. Kada iščeznu. Kada odrastete.

Nedostaju mi i sva ona polovna pijanstva u gluhim, zagrebačkim noćima, kada život nikad nije imao više smisla nego tada, kada je svaka zvijezda, svaka ploča, svaki kut i svaka sjenka imala svoje ZATO, na naše neprestano ZAŠTO. Svi oni teški koraci, svaka čaša previše, svi prijekorni pogledi, svi oni fragmenti mladosti koji su nas baš tada činili bezvremenski živima. Živim ljudima. Pa ono, još jednu za kraj, još dvije za početak, pa smijeh, pa pjesma, pa Ljubav, pa popni se na stol... Mamurne zore i natruhe srama kad se fragmenti poslože u cjelovitu sliku, punu živih detalja. Života li!

Nedostajanje u svom punom zamahu. Odrasli smo, s novim horizontima pred sobom. Ali, stare Ljubavi ne umiru. Upravo sam se vratila jednoj od njih, i zato sam ovdje. Odrastite, svakako, ali budite ponosni na sve što ste prošli, i ne zaboravljajte na ljude koji su vam pomogli da budete tu gdje ste sada. Znam da ja neću.

Vratila sam se! I nema više mjesta nedostajanju.

100.-ti post iliti Zahvalna priča.

Kad započinješ sa novim stvarima u životu, obično počistiš dotadašnji nered i napraviš mjesta za nove stvari. Za nove početke. Pa udahneš punim plućima i zaroniš ispod učmale površine i shvatiš da si duboko živ i nevjerojatno spreman. Odjednom se pred tobom svemir krene rastvarati, pun boja, prilika i mogućnosti. Odjednom vidici postanu vidljiviji i vrlo jasni, sumaglica oko njih postaje sve rijeđa, a tvoje srce se otvara za te nove mogućnosti koje su još jučer bile nedosanjani snovi. A, danas... A, danas? Danas je to materijalizirana stvarnost, fizička realnost, vidljiv uspjeh.

Onda shvatiš da zbilja MOŽEŠ mijenjati svijet. Možeš biti inspiracija. Možeš biti promjena. Možeš biti snaga i sila koja ruši barijere oko sebe i oko drugih. Shvatiš da možeš biti razlog nečije sreće. Shvatiš da možeš biti sve što želiš i kako je sad ravno najtežem grijehu ako odustaneš. Ako uskratiš i sebi i drugome mogućnost da svijet bude bolji zbog vas. Zbog tebe. Shvatiš da MORAŠ.

Ponudite iskreno svoje srce i cijelog sebe i nećete požaliti. Shvatit ćete da vaša tuga ili vaša sreća više nije sama jer našao se netko na kog možeš nasloniti glavu. Shvatit ćete da vaša riječ ima toliko značenje, toliku snagu i da lako dopire, lako pada na tlo i lako se pretvara u najlijepši plod. Samo budite iskreni. Uvijek samo iskreni. Jedino iskreni. Ljudi nisu isključivo loši, naći će se netko ili više njih tko će u vama, u vašoj iskrenosti uživati. Netko koga ćete inspirirati. Netko kome ćete biti most do boljeg života. Samo budite iskreni. Kronično nam toga nedostaje. A, možemo to promijeniti. A, moramo to promijeniti. Promijenit ćemo to.

Toliko riječi, a možda bi bilo najbolje da sam samo rekla, HVALA. Hvala što se tu, što dolazite, što ostajete, što sam inspiracija, a ponekad i snaga. Znajte da je u ovom kutu svemira zauvijek ušuškano jedno rame na koje uvijek možete nasloniti glavu.

Nagrade, nominacije i tako to sve skupa i zajedno.

Nisam već dugo dobila ove nagradice pa su me ove dvije, od dviju dragih kolegica blogerica, silno razveselile. Tek se ufuravam u ponovno bloganje pa mi je drago da se to prepoznaje. Dakleee, veliko hvala Bitchy i Mattie. Pravila su jednostavna i zabavna, tako da je pisanje ovog posta stvarno uživanje. Dakle, pa tako, i krenimo na posao.

 Pravila su otprilike ovakva:

The Versatile Blogger

 
1. Nominate 15 fellow bloggers.
2. Inform bloggers of their nomination.
3. Share 7 random facts about yourself.
4. Thank the blogger who nominated you.
5. Add the Versatile Blogger Award picture to your blog post.

For One Lovely Blog Award the rules are
 
1 .Link back to the person you got it from
2. Tell 7 things about yourself
3. Give the award to 10 bloggers 

Što se mojih osobnih nominacija tiče, ne znam točno koga da izdvojim jer su mi svi blogovi koje pratim jako dragi i posebni jer da nisu ne bih ih ni pratila. Tako da ovu nominaciju dodjeljujem svakome tko je želi, svim blogovima čiji sam follower jer je svaki od vas zaslužio to priznanje.

Sad, zabavni dio, 14 činjenica o meni.

1.) Studiram pravo i danonoćno učim kad spremam ispite.

2.) Ovisnik sam o lakovima za nokte. Ne podnosim kad mi nokti nisu nalakirani.

3.) Više volim Twitter nego FB. Na Twitteru možete me pratiti OVDJE.

4.) Vjerujem u muško-ženska prijateljstva.

5.) Moj najbolji prijatelj je osoba bez koje ne mogu zamisliti život.

6.) Ovisna sam i o glazbi. Uvijek mora nešto svirati u pozadini, što god radila.

7.) U slobodno vrijeme, čitam jako puno, osobito duhovnu literaturu.

8.) Vjernica sam i trudim se što dosljednije živjeti ono u što vjerujem.

9.) Ogromni sam Star Wars fan. 

10.) Ženski sam geek: znam sve o softverima za mobitele, igram PC igre, volim 9gag i fan sam SF.

11.) Gotovo nikad ne plačem, osobito ne pred drugim ljudima.

12.) U vezi sam više od 5 godina i ON je čovjek s kojim vidim svoju budućnost.

13.) Po prirodi sam gušter jer obožavam velike vrućine, more i ispijanje Orangine u litrama.

14.) Uvijek govorim što mislim i nikad ne govorim stvari samo da ljudi budu impresionirani sa mnom ili da ja radi izrečenih stavova bolje kotiram u društvu.

Etoga, dragi moji, to bi bilo sve za ovaj post, a do idućeg, veliki ljub ljub svima!

Hvalospjev Ljubavi.

Valentinovo je. Neću puno dužiti. Podijelit ću s Vama najdivniji opis Ljubavi koji sam ikad pročitala, a za koji ste vjerojatno svi čuli. Ne postoje prave riječi kojima točno možemo definirati ili opisati Ljubav ali ove koje slijede, najbliže su tome. Jer Ljubav je baš to... Neopisiva i nepredvidiva ali ipak potpuno velikodušna, nježna, milostiva, puna razumijevanja i divna. Ljubav zbilja pomiče planine, govori sve jezike svijeta, vedri i oblači nebeskim plavetnilom, pobjeđuje sve i svaku nevolju podnosi.

Slavili Valentinovo ili ne, želim Vam Ljubav. Ljubav o kojoj govori ova pjesma, Ljubav koju su sanjali velikani naše povijesti, Ljubav pred kojom sve uzmiče i Ljubav koja sve pobjeđuje. 

Sve Vas volim! 

Hvalospjev Ljubavi (Sv. Pavao, I. poslanica Korićanima)

Kad bih sve jezike ljudske govorio,
i anđeoske,
a Ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje,
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a Ljubavi ne bih imao - NIŠTA sam!
I kad bih razdao sav svoj imetak
i kada bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a Ljubavi ne bih imao
- NIŠTA mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je Ljubav,
ne zavidi,Ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi, 

Ljubav nikad ne prestaje.

Sada spoznajem djelomično,
a sada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada ostaju Vjera, Nada i Ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima LJUBAV.

Daydreaming. Seaside.

Mislim da je zima dokazala svoje. I snijeg, također. Mislim da možemo onda preskočiti proljeće i odmah sletjeti u ljeto. Jer mi je prilično dosta nasilne zimske čarolije, debelih slojeva odjeće i još debljih minusa, i ovog snijega do koljena. Želim spremiti svoju paperjastu jaknu, nove čizme, svu silu vunenih dodataka na najdalje dno ormara.

Doduše, sve je u glavi, kažu neki. A, da Vam pričam što je u mojoj glavi zadnjih tjedana, uffff. Kod mene nema snijega. Ni minusa. Ni hladnog vjetra sa Save. Nema. ''Gledan van, ludilo je dan, a to je normalno skroz jer je kolovoz...'' - pjevuše T.B.F. dječaci u najljetnijoj pjesmi ikad. Sve je u glavi.
 

Kad ono, ja slušam klape i ostale ljetne stvari, listam po fotkama zabačenih uvala koje se isprepliću sa tirkiznim morem, sanjarim o svojim najdražim ljetnim utočištima, sunčanom Hvaru, relaksirajućem Lošinju, svježim smokvama i čaši crnog vina, škampima na buzaru pa ponovno o crnom vinu. Ne brine mene ovaj snijeg vani više, kad ja nisam ovdje. Kad sam tamo gdje more ljubi nebo, u svojoj omiljenoj haljini na pruge koja nestašno pada s ramena, s nemarno uvezanom pletenicom... Električno plavi lak za nokte, miris soli i borova, a pogled luta po neprekinutom plavetnilu, dok duša opijeno uživa. Uživa. Uživa. Ah da. Zima više nema šanse. Zime više nema.

slike: www.weheartit.com

sućuraj. južni hvar. zabačeni raj.

lošinjske skale.

pruge koje se rimuju sa nebom i morem.

uvijek jedan koktel previše.

tamo, tamo... gdje more ljubi nebo.

Trenutno...

Rubrika ''Trenutno...'' prema statistici ovog bloga je redovno najčitanija. Samo sam shvatila da previše opisujem pojedine sektore pa sam odlučila promijeniti pristup. Neće biti puko nabrajanje ali neće biti ni pisanje eseja. Ja ću Vama kratko opisati sve što trenutno volim i radim, a ako koji paragraf većini dobro sjedne i većinu Vas zainteresira, dobit će svoj vlastiti post. Može? E, pa onda, krenimo.

Trenutno čitam: Vratila sam se Jergoviću. Volim njegov stil pisanja, iako me taj frajer prilično nervira kao osoba. Ne znam zašto, čudan paradoks. Ali dokle god piše tako dobro, žmirit ću na tu iritantnost kojom pršti preko svojih javnih nastupa i kolumni. Dakle, opet sam pročitala Dvore od oraha jer je taj roman vrijedan vraćanja na njega i zato jer je stvarno dobar. Povijest jedne obitelji opisana od danas prema jučer svakako je dobitna kombinacija na kojoj Jergoviću jednostavno moramo skinuti kapu. 

 Trenutno slušam: Jedan bend na čiji koncert sam dugo čekala, a konačno ga i dočekala. Red Hot Chili Peppers. Jedan od mojih ultimate bendova, bend s kojim sam stvarala uspomene. Uz čije pjesme sam voljela i ljubila. Plakala. I razbijala stvari. Čije su me pjesme veselile i tjerale u histeričan smijeh. Jednostavno, jedan od NAJdražih bendova ikad. Jel moram posebno napominjati koliko jedva čekam kolovoz?

Trenutno gledam: DANAS dolazi u kino 3D remake Star Warsa. Dakle, vrištim! O tome podbrobnije u nekom idućem postu. Inače, pogledala sam po milijunti put Midnight in Paris (ne znam točno zašto volim taj film ali eto, volim) i skoknula do kina i pogledala novi nastavak Sherlock Holmesa, i to samo radi predivnog Jude Lawa i genijalnog Stephen Frya. Nisam baš raspoložena za filmove teške tematike pa evo, ova dva su super za opuštanje. Preporučam! 

 Trenutno najdraža serija: Opet sam u ''Ally McBeal'' fazi. Zašto? A, zato. Zato jer ta faza nikad ne prestaje, zato jer zapravo to i nije faza. Postaje opsesija. Način života. Na preskokce pogledam i neke epizode House M.D. - nisam pretjerani fan ali ponekad se tamo pomalo pronađem. 

Trenutna nail opsesija: Zoya - Roxy, mislim da je dovoljno ako to kažem. Ako će biti zainteresiranih, napravim i swatch. Ako ste lakoljupci i nemate taj lak u svojoj kolekciji, e onda mi i niste baš neki lakoljupci. Taj lak se MORA imati. Onak, mora. 

Trenutno iščekujem: Valentinovo jer sam jedna od onih glupača koje vole i slave taj dan. Iiiiii, kolovoz. Ako se pitate zbog čega, onda niste dobro i pažljivo čitali ovaj post.

 

Trenutno sam zaokupljena: davanjem ispita (i da se pohvalim, dobro mi ide!) i pisanjem novih tekstova (a, to mi ide još bolje). 

Trenutno sam jako zaljubljena u: ljude koji me okružuju i koji su mi svaki dan iznova velika podrška i motivacija za dalje. Dragi moji prijatelji, volim Vas sve! 

Trenutno najdraža web stranica: Kratko i jasno, 9gag.com, znam da svi znate za nju.

 

Trenutno najdraži blog: Novo i svježe otkriće - Bitchy Dust. Genijalni tekstovi, genijalne sličice, animacije u kojima se svi možemo pronaći. Trk tamo tko već nije, jer to mi je trenutno najbolji-blog-ikad. 

Trenutno najdraži citat: Nisam sigurna da je ovo najtočniji prijevod ali otprilike ide ovako: ''Da, ti si nesretan. I to što si nesretan ne čini te drugačijim i boljim od ostalih. Čini te samo nesretnim.'' (James Wilson to Gregory House)

Eto, to je moja lista za ovaj mjesec. Kako Vam se čini? A, što ste vi voljeli, čitali, slušali, gledali? Kakav prijedlog? Ili dva? Do idućeg posta, ljub svima!

Moj obojani kutak svemira Iliti Dom iz snova.

Već sam u nekim davnim, prošlim postovima pričala kako volim emisije, časopise i sve vezano uz uređenje doma. Mogla bih satima prelistavati po tuđim idejama i iz njih crpiti inspiraciju pošto sam sama nedovoljno kreativna da izmislim nešto novo. Tako sam i danas, u danu koji je morao biti rezerviran za učenje, provela popodne na jednoj divnoj FB stranici pod imenom Loft I Love iza koje se krije mnoštvo detalja i mnoštvo inspirativnih sličica tuđih domova. Da ne bi ovaj post bio još jedan u nizu mog opsesivnog nabrajanja slika koje su me oduševile, pronjuškala sam malo i od ponuđenog izabrala meni najbolje i stvorila svoj novi dom. Pridružite se obilasku. Malo moderne, malo ruralnog chica, malo vintage daha - ah, zaljubljena sam u svoj novi dom.

Sviđa vam se? Nadam se da ste osjećali ugodno u mom malom prostoru... Do idućeg postanja, ljubim Vas sve! Kis ljub!

slike preuzete sa: FB stranice Loft I Love

dnevni boravak koji jednostavno zove da u njemu popijete čaj. ili još bolje, kavu. sjedite, raskomotite se.

a, što je boravak bez kamina?

obećala mi prijateljica arhitektica ovo napraviti, samo moram nabaviti adekvatan prostor. a, zimi ću se ovdje zatvorit i ušuškat i neeema me.

moj sin će, baš poput tate, voljeti avione...

a, princeza poput mame lastavice i ruralni chic.

kad moj dragi bira, uvijek je minimalizam prvi izbor.

a, dok biram ja, onda je to nefunkcionlnost, vintage i dah starih vremena. da, imat ćemo dvije kupaone, jednostavno se ne možemo dogovoriti.

ponovno izbor mog dragog, pošto je meni kuhinja najmanje bitna prostorija u kući. ipak, mora se priznat, ima ukusa.

zato je blagavaona moj izbor - jednostavno,  malo ruralni chic, malo vintage.