utorak, 17. svibnja 2011.

Sunčana zahvala!

Evo me opet.
Proživljavam neki čudan period. Teško se nosim s promjenama na koje nisam izričito pristala. U takvim trenucima, najviše nastrada inspiracija.  Zato me nema. A, imam što za reći, imam što za dijeliti.
Što se sa mnom događa? Na momente se osjećam kao da ponovno imam 16 godina. Cijela paleta osjećaja, novih boja i nekih novih osjećaja. Drugi pubertet, što li. Lovim se da na mahove odsutno lutam pogledom, da duša nekako drugačije trepće. Da srcu na um padaju neke sasvim lude ideje. Pokušavam to spriječiti jer mi se ne sviđa kud sve to vodi. Ne sviđaju mi se besane noći pune nekih glupih analiza. Možda je nešto u zraku? Ovo proljeće mi je već dokazalo da je baš neko čudno proljeće ali sad bi već moglo prestati. Više nije zabavno. Ni smiješno. Samo naporno i iscrpljujuće.

Ipak, jedno sunčano ''hvala'' ipak moram progurati između ovih sivih redova. Ove sljedeće riječi upućujem svom najboljem prijatelju, Retu. Nemojte zamjeriti. 
Dakle, hvala ti puno na surovoj istini, ponekom verbalnom šamaru, na neosuđivanju, na pravom, čvrstom i muškom zagrljaju. Hvala ti što tvoj svijet mora stati radi mojih problema i što su svi drugi, pa i ona, radi mene na čekanju. Hvala ti što ne klimaš glavom i ne odobravaš svaku moju ludost. Rekao si ono što sam trebala čuti, pa iako nisam bolje, ipak djeluje i bit ću. Obećala sam, zar ne? Hvala ti što si bacio jastuk za spašavanje mog dostojanstva. Rijetko je ikad itko za mene učinio više. Nikad nitko ni neće. Hvala što si pravi prijatelj baš po mojoj definiciji prijateljstva. Hvala ti što je moje proljeće ipak malo manje sivo. Sunčano ti hvala!

Imajte prijatelje. Ne odričite ih se. Uvijek tražite način da steknete nove. Nikad ne znate što Vam život sutra može donijeti. Kakav brodolom Vas može snaći. Zgodno je u tim trenucima imati nekog tko će se sjetiti baciti pojas da Vas spasi. A, poslije Vas dobro nalupati, tek toliko da se opametite i dođete k sebi. Danas sam tek shvatila, ali i zauvijek zapamtila, da pravih prijatelja nikada dosta. Pa da je i samo jedan, više je nego što će neki imati cijeli život. Ne tražite od svojih prijatelja samo lijepe riječi. Neka bude i grubih ali ipak životno iskrenih. Jer što će Vam netko tko stalno klima glavom i slaže sa svakom Vašom? Zar nije lijepše čuti nešto što zaboli ali kad znaš da je to nešto najiskrenije i isključivo radi tvoje dobrobiti? Ili ja potpuno krivo rezoniram kako prijateljstvo treba izgledati? Kakogod bilo - čuvajte svoje prijatelje jer ako su pravi, ostat će tu cijeli život. A, nije li baš to ono najdragocjenije od svega?

četvrtak, 12. svibnja 2011.

Dašak mojeg svijeta - Ljubav i Glazba - Slušaonica Vol.3.

Danas je dan u kojem više-manje uživam. Slušajući glazbu. Jednostavno pronalazim neke pjesme koje volim i stalno slušam nešto novo. Nešto očekivano. Nešto neočekivano. Nešto staro. Nešto novo. Potpuno različito. Ali ipak u jednoj stvari potpuno identično - pogađa moju dušu s neočekivanom lakoćom i širi se njome poput zaraze. Vodi u nove predjele, boji moja godišnja doba spektakularnim bojama koje samo glazba i ljubav prema istoj može stvoriti. Sanjarim, napola spavam, budna sanjam, dišem i živim, smijem se, ovdje sam, a nisam prisutna, potpuno rastrojena, a nikad više svoja. Toliko uživam u glazbi da ponekad boli... 
A, Vi? Uživate li u glazbi poput mene? U čemu uživate? Što Vas pokreće? Donosim Vam dašak mojeg svijeta, nadam se da ćete se u njemu osjećati ugodno. Ljub ljub!


srijeda, 11. svibnja 2011.

Naopaka bajka.

''I really loved you.'' (Aidan, s3, SATC)

Ne volim kad griješim. Ne volim kada uspijem zaboraviti svoje greške, a onda me život na njih okrutno podsjeti. A, neke stvari su uvijek tu da bi se vraćale i podsjećale nas na bol koju smo nanjeli, na one suze za koje smo izravno krivi. Na nečije uništene snove, na porušeno povjerenje. Ne volim kada sama sebe razočaram, a još manje kada mi drugi te boli oproste, a sama ih sebi ne mogu.
Neke greške nikada ne zaboravljamo. Toliko su stvarne da ih vrlo lako prepoznajemo u svim životnim situacijama. Tek tiho izgovorene riječi nama nepoznatih ljudi podsjete nas na trenutke kada nismo samo izdali ljude koje volimo i koji nam znače, nego i sebe. I tada se tama spušta, a disanje postaje otežano. Ili je to samo ustajali zrak? Tama prekriva sve ono što smo godinama stvarali. Tišina nam donosi u sjećanje neke davne dane i sve naše mane u njihovim najgorim oblicima. Mane gotovo pretvorene u nemani. U strahu da nas te nemani ne prožderu, ispuštamo krik. Krik koji nas otima, razmiče zavjesu između jave i sna. Krik koji poziva na zagrljaj. Na zagrljaj onih ljudi koje smo najviše povrijedili, a koji su nam naše greške oprostili.
Zašto nas još uvijek progone te nemani? Zašto više nismo slobodni?
Sumrak se spušta. Večer postaje sve hladnija. Ono isto mjesto. Kao podsjetnik na greške. Greške koje se pretvaraju u mane, a mane u nemani. Vječan podsjetnik na učinjene budalaštine. Da okrivimo mladost za svoje grijehe? Trenutno nezadovoljstvo? To bi bilo tako lako. Ali ipak, toliko nedopustivo. U sjećanje poput polomljenih slika dolaze svi oni trenutci od kojih najviše osjećamo strah. Fragmenti straha u našim mislima. I ono oklijevanje kad moraš sakupiti fragmente sebe i fragmente straha i suočiti se. Toliko nestvarno. Poput naopake bajke u kojoj se slavi bol umjesto sreće, suze umjesto osmijeha, tuga umjesto ljubavi. Bajka sa naopakim likovima: povampirenim i strašnim, pomalo sivim, a ipak groteskno nasmijanim, krvavih očiju, popucalih usana. Da, i tek tada shvaćaš da si zarobljen u svojoj najgoroj noćnoj mori koju samo zagrljaj može prekinuti i iskreno pokajanje. A, umjesto zagrljaja samo dopiru riječi da te netko doista volio...
Krik. Ponovno se otima, a java i san se pomalo miješaju. Ponovno razabireš lica i boje i prostore i sve je nekako na svom mjestu, sve je onako kako treba da bude. Naslanjaš glavu na rame, zadržavajući suze u očima i dubok uzdah. Jedno bezazleno ''volim te'' spasilo je stvari i sve vratilo u javu, a naopaka bajka iščezava i fragmenti straha nestaju. Sve je onako kako treba biti.
Ipak se pronađe ponešto istine u onoj staroj narodnoj: ljubav pobjeđuje sve! 

utorak, 10. svibnja 2011.

Design by Nate Berkus.

Pa da nastavimo u tonu predstavljanja meni dragih dizajnera interijera. Obožavam emisije, knjige i časopise koji predlažu kako urediti svoj dom i kadra sam to satima proučavati. Moj Dragi kaže da se samo nada da će to uroditi plodom jednog dana kada ćemo zapravo i uređivati naš životni prostor. Hoće ljubavi, hoće - obećajem ti!
Vjerujem da ste svi čuli za genijalnog Nate Berkusa. Američki dizajner interijera, čest i rado viđen gost u showu Oprah Winfrey, sad ima svoj vlastiti show. Mojoj sreći nije bilo kraja kad sam shvatila da se emitira i kod nas: dakle, za sve koje zanima, svaki dan u 11:10h na Novoj TV, The Nate Berkus Show. Kako se odlučiti za boju zidova, kako kupovati vintage namještaj, kako organizirati vašu make-up kolekciju, DIY komadi pokućstva, senzacionalni home-makeoveri - sve to možete naučiti gledajući njegovu emisiju. Doza kreativnosti je svakako potrebna ali i određena kreativnost se da naučiti pa stoga, bacite oko. Nate je također autor jako uspješne i prodavane knjige ''Home Rules'', a njegove dizajnerske komade možete naručiti i online. Ovaj plavooki genijalac sa predivnim osmijehom jednostavno osvaja, a da biste se u to i sami uvjerili skočite na ovdje i ovdje. A, ja Vam za kraj prilažem nekoliko fotki njegovih kreacija koje sam pronašla na netu, a većinu ih možete pronaći i na maloprije navedenim stranicama. Lajkate?
Do idućeg postanja, ljub ljub!

morate se složiti da je presladak!

dnevni boravak u kombinaciji bijele i zemljanih tonova

ponovno bijela + malo zemljanih tonova

slatka kuhinja, idealna za neku ladanjsku kuću

Nate očito voli bijelu boju

royal blue dnevni boravak

royal blue blagavaona (love the chairs!)

blagavaona u bijelim, smeđim i zlatnim nijansama

moj favorit, predivan dnevni boravak

ponedjeljak, 9. svibnja 2011.

Divine Design with Candice Olson.

Candice Olson je vodeća kanadska dizajnerica unutarnjih prostora. Ima svoju home-makeover emisiju ''Divine Design with Candice Olson'' koja je vrlo popularna u Americi i Kanadi, a autorica je i nekoliko izrazito uspješnih knjiga sa područja dizajna unutrašnjih prostora. Nakon što sam prvi puta naišla na njene emisije, to je bilo to - ljubav na prvi pogled. Klasično uređenje prostora sa daškom modernizma, svega pomalo, a ničeg previše. Namještaj od punog drva, prekrasne i smirujuće boje zidove, hrpe detalja koje iako djeluju kaotično ipak vrše svoje uloge u prostoru kao da su oduvijek tamo. Onaj WOW efekt nakon što Candice dohvati neki prostor je neizbježan. Kada ću početi uređivati svoj životni prostor, definitivno ću dovući ovu umjetnicu u Hrvatsku, kako god znam i umijem, haha. 
Gospođo Candice, moj naklon, a Vi uživajte u nekoliko njenih prekrasnih kreacija.

Izvor slika: www.hgtv.com/divine-design/

podrum - prostor za rekreaciju

spavaća soba

spavaća soba

MOJA buduća spavaća soba!

kuhinje su njena specijalnost

kuhinja + mini dnevni boravak

četvrtak, 5. svibnja 2011.

Swatch: S-he 438 + OPI Black Shatter

Evo mene sa još jednim swatchem.
Prvo, moram se zahvaliti svom Dragom na strpljenju prilikom fotkanja mojih noktića. Pokušali smo s lošim fotoaparatom napraviti čudo i gle čuda, uspjelo je. Slike, naravno, nisu super kvalitetne ali ipak vjerujem da će Vam vjerno dokazati boju koja mi je zadnja dva dana krasila noktiće.
Drugo, veliko HVALA i Lalici na izvrsnim lakovima koje sam osvojila na njenom giveawayu. Svi lakovi do jednog su super kvalitetni i prekrasnih boja, lijepo pigmentirani i izuzetno se lako nanose. Tko još nije vidio što sam to osvojila, skoknite ovdje. Ovih dana ću napraviti i swatch sa vodenim naljepnicama koje mi je Lalica poslala i koje sama izrađuje, samo da prije kupim neki top coat.

Ok, red zahvala je završen, krenimo na posao. S-he lakovi su jedni od onih prema kojima sam oduvijek bila skeptična. Puno lijepih boja i svi ih hvale ali nekako sam ih u drogerijama uvijek zaobilazila. Predrasude, znate kako je. Tolike predrasude da ih nisam čak niti kupila dok su bile sniženi na nevjerojatnih 7kn. Zato mi je ovaj giveaway poklon došao kao naručen. I znate što? Odlični su - izuzetno lako se nanose, ponekad je dovoljan i jedan sloj za vjerodostojnu boju ali iz neke navike ja uvijek nanosim dva, i brzo se suše. I ništa manje bitno, genijalno izgledaju na rukama.
Za moju ljubav prema Black Shatteru valjda već i ptice na grani znaju. Crackle lakovi su mi potpuno otkriće i obožavam efekt koji stvaraju na noktima. Nikada ne prolazi nezamjećeno i podigne apsolutno svaku kombinaciju. Osobito lijepo izgledaju kad je bazni lak glitter (šljokice) jer onda taj glitter lijepo sjaji ispod pukotina i to je potpuno efektno. Crackle ftw!
I tako sam ja prekojučer iskombinirala S-he 438 i OPI crackle i to mi je bilo ludilo. Želite vidjeti kako je to ispalo? Skoknite do slika. Ali da završimo ovo javljanje: ovaj S-he lakić je apsolutno divan - lijepo se sjaji, blijeska na suncu, lako se nanosi i divno izgleda na noktima. Kako izgleda u bočici, pogledajte ovdje. A, OPI je u cijeloj priči trešnja na vrhu šlaga. 
Kako Vam se sviđa ova kombinacija? Jeli to nešto što bi i same stavile na ručice?
Do idućeg posta, ljub ljub!



srijeda, 4. svibnja 2011.

Čekajući jedan Glas...

Tišina i hladan muk. Na satu otkucava podne. Kroz hladne hodnike odjekuju samo koraci bolničkih papuča.
Netremice gledam u vlažnu, sivu mrlju na napola oljuštenom zidu. Ni lijevo, ni desno - samo mrlja. Mrlja nema oči. Nema oči u kojima mogu pročitati strah. Mrlja nema usta. Nema usta koja mogu neuvjerljivo tepati da će ''baš sve biti u redu.'' Netremice, samo mrlja i ja. Nervozno lomim prste na rukama, udaram nogom o pod i ne trepćući gledam ispred sebe. Ni lijevo, ni desno - samo ravno, samo mrlja. Ne trepćući.
Odjednom me preplavio osjećaj samoće. Odjednom se osjećam tako sama. Oko mene more ljudi, a ja osjećam samo samoću i trese me jeza. Sama. Potpuno sama. Ne, neću zaplakati. Nisam nikada, zašto bi danas bio izuzetak? Ali tijelom ipak prolazi jeza. Tijelo me izdaje, iako su oči i dalje hrabre. Ruke, noge, sve me izdaje ali oči ne posustaju. One su obećale biti hrabre. Za mene. Za njega. Za nas oboje. Baš sve će biti u redu.
Baš sve će biti u redu. Glasovi oko mene šušte. Ne može ih se ni nazvati glasovima. Više jekom. Iskrivljeni zvuci. A, ja čekam samo jedan. Glas nade. Glas dobrih vijesti. Gdje je tako dugo? Zašto ne dolazi? Zašto se ne javlja? Zašto ne odgovara? Spuštam glavu, zaklapam oči za koje ima osjećaj da se pretvaraju u najveći ocean svijeta. Tiho probirem po folderu molitava koji negdje skrivam. Tražim onu najprikladniju, usput se ispričavajući Onom Gore što se češće ne sjetim otvarati ovaj folder. Stežem ruke da ne drhte, stežem oči da ne popuste pred oceanom koji skrivam u očima, tiho mrmljajući molitvu. Baš sve će biti u redu.
Odjednom, poznata silueta u bijelom prilazi hodnikom. Na tren pomislim ''Anđeo'' ali brzo razabirem ono lice koje se najviše čeka i onaj glas koji nikako ne dolazi. Pokušavam odgonetnuti što se krije iza ozbiljnog lica i pogleda ispod naočala ali sve dotad stezano u meni popušta. Sve se razbija. Ja se razbijam.
Budim se, oko mene svi oni koji baš sad trebaju da budu ovdje. Glasovi ponovno šušte ali uspijevam razabrati samo jednu rečenicu. Samo jednu. Baš sve će biti u redu. 
Spuštam glavu na hladan kamen, tiho i polako. Samo tiho ponavljam, dok oceani iz mojih očiju neumorno teku: Sve će biti u redu. Baš sve će biti u redu.


utorak, 3. svibnja 2011.

Kreativ Blogger Award - Nagradica!

Jeeej, draga Nail Crazy dostavila mi je ovu simpatičnu nagradicu pa ajde da i to obavim. Volim ove nagradice jer mi nekako daju do znanja da se cijeni moj trud i da se cijeni ono što radim. Iako engleski znam, tlaka mi je pisati na njemu pa neka ne zamjere, ja ću sve to fino prevesti.















Pravila su sljedeća:
1.) Napišite 10 činjenica o sebi.
2.) Proslijedite ovu nagradu na adresu 10 blogera i recite im da su osvojili ovu nagradu.

Ajmo sa činjenicama:
1.) Ne vjerujem u horoskope i ne podnosim ih. Organski.
2.) Temperamentno reagiram na svaku životnu situaciju - bilo povišenim tonom, smijehom ili plačem.
3.) Ovisna sam o lakovima za nokte. 
4.) Najgori period života proživljavala sam prošle godine kad mi se Dragi teško razbolio - u tom periodu sam bila potpuno neuračunljiva i luda i od muke sam znala napadati sasvim nedužne ljude. Nisam znala se nositi sa mogućnošću da bih ga mogla izgubiti. Danas je, da pokucam, On bolje nego ikad.
5.) Vrlo teško i rijetko se ispričavam - ako postoji i najmanja šansa i teorija da sam u pravu, tjeram po svome.
6.) Obožavam plesati i pjevati, to su mi ispušni ventili.
7.) Imam nećaka od jedne godine kojeg volim najviše na svijetu.
8.) Rijetko kada me vole cure mojih jako dobrih muških prijatelja.
9.) Kada sam ljuta - ne prilazi jer u tim trenutcima ne odgovaram za svoje postupke.  
10.) Nikada ne plačem pred drugim ljudima, čak ni pred najbližima. Za to su rezervirane noći i samoća.

A, ovu slatku nagradicu dodjeljujem:


Do idućeg posta, ljub ljub, kis!

Promjene - jesam li spremna na njih?

Prihvaćam činjenicu da se ljudi mijenjaju. U većini slučajeva, čak i pozdravljam tako nešto. Kako nabijamo godine na leđa, tako mi nekako dođe normalno da ljudi mijenjaju svoje afinitete, želje, razmišljana - sve to postaje nekako zrelije, mudrije, profinjenije, odgovornije i pametnije. Barem ja zamišljam da bi tako trebalo biti. Da godine nose određenu zrelost. Ali što kada ljudi, osobito oni koje cijenite, podlegnu pod kotač promjena ali pritom ne postaju nimalo zreliji, mudriji, profinjeniji, odgovorniji ili pametniji? Nego baš sve ono što je suprotno tome? Budi li i u Vama to neku sjetu, da ne kažem i razočaranje?
Imam dragog prijatelja. Strašno mi je bitan, strašno Ga volim. On je uvijek bio jedna od onih osoba s kojom sam mogla pričati o svemu. Bio je načitan, obrazovan, svestran, nadasve šarmantan i karizmatičan. Godinama sam gledala kako se razvija u jednu apsolutno kompletnu osobu. Osobu s kojom je jednostavno užitak provoditi vrijeme. S kojom je užitak satima sjediti na kavi i raspravljati o stvarima koje nam život čine životom. Jednostavno, On je bio osoba od koje smo svi puno očekivali. Ali...
Dogodilo se neočekivano. Kako te stvari obično budu, upoznao je jednu djevojku. Bezglavo se zaljubio. Svi smo to prošli, On možda malo kasnije nego ostali ali nije za zamjeriti. Nije to bilo ono što se nije moglo očekivati. Ali ono što nas je sve, a mene ponajviše, izbacilo iz temelja je činjenica da se On PROMIJENIO. I to ne u onom smislu u kojem očekuješ da će se ljudi tih godina razvijati. Poprimio je sva obilježja svoje sadašnje djevojke. I, to sva ona loša obilježja. Psuje, razgovori sa njim svode se na činjenicu da nam prepričava što se trenutno događa u BB-u, nema više onih sati koji brzo prolaze i u kojima se dijele mišljenja, strahovi, planovi. Sada se sati provode u razgovorima i rečenicama koje neminovno počinju ''I tako smo K.&ja...'' pa niz odvratnih psovki (uh, kako ne volim ljude kojima je psovka svaka druga riječ!), pa onda opet ''I tako smo K.&ja...'' Gotovo sam zapanjeno pila svoju kavu prije par dana kada sam nakon dugog vremena sjedila s Njim na kavi i kada sam se pokušavala smijati onom o čemu On govori. Gledala sam časom Njega, časom njegovu K., na momente uopće ne primjećujući razliku između njih dvoje. On otvara usta, a ja čujem njene riječi jer stari On tako nešto nikada ne bi izgovorio. Čak bi se zajedno sa mnom, u ta stara vremena, potpuno sablaznio da čuje nekog tko priča na način na koji On priča sada. Očekivala sam da će ona poprimiti neke Njegove manire i načine jer rijetko se sreće takav muškarac kakav je On PRIJE bio. Ali nisam nikada očekivala da će mi samo sat vremena kave s Njim biti tlaka i živciranje. I da ću jedva dočekati trenutak da se dignem sa te stolice i da odjurim doma jer mi Njegovo društvo smeta. Jer me podsjeća na sve ono što kod ljudi ne volim, na sve ono što doprije nekog vremena ni On sam nije volio. Kako je došlo do toga, do takve promjene?
Možda sam u krivu. Neka mi netko kaže ako jesam. Ali teško se nosim sa činjenicom da netko sa gotovo 30godina za vratom, može voditi takve razgovore. Dali je On ikada bio onakav kakvim se prije predstavljao, prije nje? Ili je ovo zapravo Njegovo pravo JA, koje je tek sad isplivalo na površinu? Ne, odbijam u to vjerovati. To jednostavno nije moguće. To ne može biti moguće. A, ipak, tako je stvarno........
Da, ljudi se mijenjaju. Svakim danom, svakim trenutkom. Izabiru nove puteve. Izabiru ono u čemu će se osjećati najugodnije. To prihvaćam i to svakome dajem za pravo. Svi smo drugačiji. I On je izabrao svoj put. Put koji ja, kao njegova najbliža prijateljica, ne mogu prihvatiti. Put na kojem ja uz Njega kao takvog ne mogu biti. Na takvom putu za mene jednostavno nema mjesta. Barem ga ja ne vidim.
Pretjerujem li? Očekujem li previše? Ili su ipak neki ljudi osuđeni na to da uz nas budu privremeno? Do onog trenutka kada se ne odluče promijeniti? I kada ta promjena nas jednostavno ne istisne sa njihovog puta?

ponedjeljak, 2. svibnja 2011.

Trenutno...

Evo novog izdanja mjesečne rubrike ''Trenutno...'' i mojih novih prijedloga. Travanj je, u mom slučaju, bio izrazito lijen mjesec, pa nisam previše vremena trošila na pronalaženje novih stvari. Možda će i lista biti kraća, tko zna ali ipak da Vam ponudim ono što me veselilo zadnjih mjesec dana.

Trenutno čitam: Eh da, knjiga koja me se najviše dojmila kroz zadnjih mjesec dana je prava poslastica. Ali doslovno poslastica. Autorica Joanne Harris je još prije nekoliko godina izbacila svoju ''Čokoladu'' na tržište ali meni je u ruke upala tek nedavno. Možda niste toliko čitali knjigu koliko gledali film sniman po istoj, sa šarmantnim J. Deppom i meni osobno, neodoljivom J. Binoche. Ova knjižica, naime, već duže vrijeme stoji na polici iznad kreveta ali nikako nije uspjela pronaći svojih 5min mojeg društva. I sad, nekako, spletom okolnosti, sjetila sam se na nju i u dahu je izlistala. Još je bilo vrijeme korizme, i kod mene i kod Vianne, pa je ova knjižica baš nekako sjela.  Piše na zadnjim koricama jedan sladak odlomak: ''Britanska spisateljica Joanne Harris napisala je pravi roman-bombon. Čokolada ima sve: i primamljivi preljev, i eksplozivno punjenje i onaj gorko-slatki opis čiste čokolade.'' Puno čokolade, Francuska kao mjesto radnje, prstohvat čarolije i žličica ljubavi i šarma - samo mi nemojte reći da Vas još nisam nagovorila da potrčite trkom po ovu slasticu?

Trenutno slušam: Kratko ću se na ovom odlomku zadržati. Uvijek mi je teško izdvojiti jednu pjesmu koja mi je obilježila posljednjih mjesec dana jer slušam toliko toga. Obožavam glazbu i ne mogu je svrstavati u neke kutije i svaki dan me zapravo otvara nečem novom, nečem drugačijem. Ako moram izdvojiti, nudim Vam svoje dvije ljubavi, ne samo zadnjih mjesec dana nego i prije i kasnije, a možda, i zauvijek. Uživajte!


















Trenutno gledam: Imam Audrey Hepburn maraton. Prvo po 1000.ti put ''Doručak'', pa onda ''Sabrina'', pa ''Praznik u Rimu'', a sad je na redu ''Two for the road'' ili kako su ga naši preveli, ''Dvoje na putu''. Dok ne odgledam apsolutno sve s njom, drugi filmovi ne dolaze u obzir. Par trailera, može?


Trenutno najdraža serija: Ovaj mjesec sam uspjela pogledati do kraja treću sezonu iznimno drage serije ''Private Practice''. Možda mi i nije najdraža ali jedino sam njoj kako treba posvetila pažnju narednih dana. Preporučam.

Trenutna nail-polish opsesija: Kratko i jasno: Collistar - Melanzana Glitter. Predivan crni lak sa sitnim crvenim česticama i visokim sjajem. Swatch slijedi ovih dana.

Trenutno najdraži blog: Dvojim između dva ali za ovaj mjesec pobjedu odnosi definitivno Juliet's pen. To je blog na koji svakodnevno navratim, uvijek me raznježi, rastopi. Uvijek pronađem neki dio svoje duše umotan u one divne riječi. Jovana uvijek pogodi ravno u srce i zbog toga ću joj se uvijek vraćati. I njoj, i njenim tekstovima.

Trenutno najdraži citat: ''You can turn off the Sun but I'm still gonna shine.'' (N.N.)

Trenutno me jako veseli: Nadolazeći rođendan mog Dragog. Spremam mu veliko iznenađenje, koje neka zasad ostane tajna.

Eto, još jedna rubričica je došla ko svom kraju. A, što ste Vi gledali, slušali, čitali, voljeli ovih dana? Već sam napomenula kako ću u svibnju biti puno produktivnija nego u travnju, tako da će Vas ovdje, narednih dana, očekivati mnogo toga. Nadam se da će Vam se svidjeti.
Do idućeg čitanja, ljub ljub!

nedjelja, 1. svibnja 2011.

Ljubav (ne)ide kroz želudac?!

Prvo, da se ispričam jer nisam baš bila aktivna ovih dana na blogu. Uvijek me doslovno samelje blagdanski ritam, a ovaj put je dohvatio i inspiraciju. Ali sada je došao moj najdraži mjesec u godini i ispraviti ću sve zaostatke koje sam uspjela nakupiti u lijenom travnju. Obećajem!
Prije nekoliko postova spominjala sam Vam da Dragi i ja slavimo 4 i pol godine veze i kako su u tijeku dogovori i pripreme  za taj dan. E, pa taj dan je bio jučer i u našem svijetu, prošao je savršeno. Isto tako, spominjala sam kako oboje volimo fino papati po restoranima i kako nam je to već postala rutina - godišnjice, polugodišnjice, rođendani, Valentinovo - nema veze što se slavi ali bitno je da se fino papa.
Nakon dugih promišljanja, odabir je u zadnji tren pao na već sigurnu i provjerenu opciju - kineski restoran ''Tian-Tan'' u mom zagrebačkom kvartu. Iako smo opasno naginjali na jedan fini talijanski restač, ipak smo njega odgodili za još koja 2 tjedna i ponovno svojim nepcima priuštili fine kineske juhice, spring rolice, gljive, bambus, piletinu i još štošta finoga. Samo za Vas, lijepe moje ali i jedan lijepi moj (jer sam dobila prvog muškog followera - pusa Dino!), pofotkala sam finu klopicu, da vidite u kakvim smo gurmanskim slasticama uživali. Opet, preporučam Vam svima ovaj restoran jer je osoblje preugodno, hrana super kvalitetna, a ambijent prekrasan.
Do idućeg postanja, sve Vas skupa ljub ljub!

wan-tan juha; 
kiselkasto-ljuta juha.

spring rolice sa slatko-kiselim umakom;
pirjani domaći ravioli sa soja sosom.

kuhana riža;
tie-pan ''eight treasures'';
pržena piletina sa bambusom i kineskim gljivama.

Spremna za papanje!